Ovog vikenda Institut Igalo je ispratio posljednje ovogodišnje goste. Radnici su otišli na zasluženi odmor do prve polovine februara 2024, očekujući novembarsku platu do Nove godine. Teško shvataju da će, iako su dobro radili u veoma teškim uslovima Instititut opet ostvariti gubitak i da će im baš zbog toga, po Zakonu o zaradama, prve uvećane plate po novom kolektivnom ugovoru, biti umanjene za 10%.
Proteklu sedmicu u Herceg Novom obilježila je posjeta potpredsjednika Vlade dr Srđana Pavićevića i ministra zdravlja dr Vojislava Šimuna Institutu Igalo, Opštoj bolnicu Kotor i Opštoj bolnici Meljine. Prenijeli smo izjave nakon tih posjeta, a u kasnijem Vladinom saopštenju se dodatno može saznati što su predstavnici Instituta predočili Vladinoj delegaciji na jednoiposatnom sastanku.
Izvršni direktor Instituta, dr Zoran Kovačević, kazao je da je izabran na tu poziciju u jednom od najtežih trenutaka u istoriji Instituta, ali da Institut može da se sačuva, jer ima ogroman finansijski kapital, koji je prije nekoliko godina procijenjen na 117 miliona.
„Sada bi ta vrijednost bila još veća. Dakle, postoji ekonomski osnov čak i bez državne pomoći i ’sipanja u prazno’ za opstanak i dalji razvoj Instituta“, kazao je Kovačević i pojasnio porijeklo privatnog kapitala i druge otežavajuće faktore koji su ugrozili opstanak Instituta.
„Struktura kapitala je takva da je 28%, privatni, a 56% državni. Mnogi ljudi ne znaju prirodu i porijeklo tog privatnog kapitala i obavezu države da se to riješi po nekom poslovnom modelu. Odakle privatni kapital u Institutu? Tokom ekonomske krize 90-ih godina fabrika ICN Galenika prodavala je ljekove Crnoj Gori. Isporuka je obustavljena, a država je ponudila ICT Galenika, u vlasništvu Milana Panića, akcije Instituta kao kompenzaciju za nastavak isporuke ljekova Crnoj Gori. Tako da je Institut već tada, rješavajući probleme dugova i nabavke ljekova za sve građane Crne Gore, dospio u pat-poziciju. Nakon toga je država Srbija otkupila ICN Galenika i u sklopu toga dobila akcije Instituta Igalo, koje je onda 2018. godine prodala kompaniji „Vile Olive“, vlasnika Žarka Rakčevića iz Crne Gore. Dakle, porijeklo privatnog kapitala odnosno porijeklo problema leži u plaćanju uvoza ljekova za sve građane Crne Gore akcijama Instituta Igalo. To je bio splet nesrećnih okolnosti koje su jednu ovako potentnu kompaniju dovele u poziciju u kojoj se sada nalazi“, obrazložio je Kovačević.
Pokušaji privatizacije ometali Institut da samostalno posluje
Nadalje, Institut se 10-15 godina nalazio u planu privatizacije, što je predstavljalo zakonsku prepreku i ograničenje za preduzimanje svih aktivnosti u smislu revalorizacije kapaciteta i novih investicionih aranžmana. Prethodne Vlade su podržavale plan privatizacije, što je sprječavalo Institut da samostalno posluje i ima ulaganja, pogotovo u smještajne kapacitete. Uprkos tome, Institut je zadržao visok kvalitet medicinske usluge, koji je provjeravan kod inostranih partnera.
„Sada je, nažalost, otkazan ugovor za Norvežanima koji su nam referenca i četvrtina ukupnih prihoda. Još jednom naglašavam da ugovor nije raskinut zbog kvaliteta medicinske usluge, nego zbog nestabilnosti i upitnog statusa Instituta. Iako postoji nada ćemo ih vratiti u 2025. godini, sada se postavlja pitanje – kako nadomjestiti taj iznos na prihodovnoj strani (koji se kreće u prosjeku od oko 2,5 miliona ili 25% ukupnih prihoda Instituta)“, rekao je Kovačević.
Niske fondovske cijene generišu gubitak
Treći razlog koji je doveo Institut u sadašnju poziciju odnosi se na cijene Fonda zdravstva, koje su posljednji put povećane tokom 2023. godine za otprilike 17%, tj. sa 30 eura na 36 eura za fizijatrijske pacijente, čime se generiše dodatni gubitak (uprkos tome što cijene medicinskih usluga rastu svuda u svijetu).
Institut Igalo godišnje obradi 5000 pacijenata preko Fonda zdravstva po ekstra privilegovanim cijenama, što bi državu koštalo mnogo više ukoliko bi bila primorana da pacijente upućuje negdje drugdje. Kovačević se zapitao:
„Da li mi kao država imamo pravo da zanemarimo finansijski, ljudski i prirodni kapital, empatiju, uslugu prema građanima i podnesemo toliki broj lica sa invaliditetom, ljudi i djece koji neće imati mogućnost postoperativne rehabilitacije u svojoj zemlji?“
Ukazao je i da imamo prirodne resurse, blato koje se vadi iz mora, mineralnu vodu koja se koristi u kupkama, odličnu poziciju na ulazu u Boku kotorsku, tradiciju i najvredniji resurs – Fakultet za fizioterapiju u okviru kuće.
„Ne znam da postoji poslovni sistem u regionu koji ima obuku kadra konkurentnog na međunarodnom tržištu u okviru svoje kuće. Ono što je najinteresantnije, gledano iz aspekta države, jeste to što Institut Igalo ima najveći potencijal u zdravstvenom turizmu jer ga karakteriše cjelogodišnja popunjenost kapaciteta. Dodatna prednost jeste i činjenica da od kovid krize svuda u svijetu cijene u turizmu opadaju, dok raste jedino cijena medicinske usluge“, istako je Kovačević.
Potpredsjednik Vlade, dr Pavićević, i ministar zdravlja, dr Šimun, zahvalili su na „stručnom, konciznom i jezgrovitom presjeku stanja iz kojeg se već mogu nazrijeti i budući koraci u rješavanju dugotrajne krize i neizvjesnosti“, prenijeli su u saopštenju iz kabineta potpredsjednika Vlade dr Pavićevića.
Izgleda da su se međusobno svi dobro razumijeli. Iz Vlade su prihvatili objašnjenja, a iz menadžmenta i Sindikata Instituta optimistične najave da će država naći uskoro dobra rješenja za svoju kompaniju.
