Kultno mjesto Novoga: “šipke” ili “gvožđa”

“Ma bio je to pravi korzo” često znaju reći Novljani koji se sjećaju doba kada željeza u Starom gradu nisu bila samo ograda, već i mjesto susreta, pogleda, upoznavanja i saznavanja. Zapravo jedno od kultnih lokaliteta Herceg Novog.

Za današnje naraštaje šipke ili “gvožđa”, pored spomenika dimnjačara Njunja, jednog od novskih oriđinala, samo do dio gradskog pejzaža. Za mnoge prije njih to je bilo sastajalište, slučajnih ili ugovorenih susreta, “lokalna osmatračnica”, iliti promenada, korzo, mjesto od škeraca, ćakula…

Tamo nekih šezdesetih, sedamdesetih, pa i osamdesetih godina prošlog vijeka funkcionisalo je ovako.

Momci su imali svaki svoje mjesto na šipkama i čekali su da djevojke počnu prolaziti. A one, znajući da su “pod lupom” šetkale bi dotjerane, lagano, uspravno, tobože nezainteresovano. Ali, svaka sa svojom taktikom. Neka bi gledala direktno u momka za kojeg je zagrijana, neka bi se samo kratko osmijehnula, a mnoge ne bi namjerno ni pogledale  u pravcu šipki. I tako đir za đirom.

Vjerovatno je najteže bilo onima koji su zaista htjeli samo proći, jer je ovaj čuveni novski korzo smatran taktički promišljenim mjestom susreta, pa je svaki korak momaka i djevojaka tako i tumačen.

Danas šipke ili gvožnja rijetko posluže za “osmatranje” i zaustavljanje. Obično se iz  kafea u centru grada, šalju pogledi ka prolaznicima, uz obavezno tipkanje po telefonima, jer to je “važnije”.

Pa, mladi, ako su vam dosadile taktike i fore sa gledanjem instagram story-ja i brojanjem koliko puta vam je neko lajkovao-la post, pošaljite im ovo. Možda se vratite staroj novskoj taktici susreta na šipkama u Njegoševoj. U svakom slučaju je zdravije.