Maslina često sama odbaci dio onoga što ne može da ishrani, ali masovno opadanje plodova i naglo žućenje krošnje nijesu simptomi koje treba ignorisati. Najveća greška je svaki žuti list liječiti vodom, a svaki opali plod insekticidom.
Maslina je simbol dugovječnosti i otpornosti, ali njena sposobnost da preživi sušu i visoke temperature ne znači da stablo ne trpi posljedice nepovoljnih uslova.
Tokom ljeta maslinari često primijete dvije pojave koje izazivaju zabrinutost: dio mladih plodova opada, dok pojedini listovi žute i prijevremeno se odvajaju od grančica.
Nekada je riječ o prirodnoj samoregulaciji stabla, a nekada o prvom znaku da su vodni režim, ishrana, korijen ili zdravstveno stanje masline narušeni.
Maslina ne može zadržati sve formirane plodove
Maslina obilno cvjeta, ali se samo mali dio cvjetova razvije u zreo plod. Prema rezultatima istraživanja fiziologije cvjetanja i zametanja, svega približno jedan do tri posto cvjetova može ostati na stablu do pune zrelosti.
Najveći dio neoplođenih cvjetova i tek zametnutih plodića otpada ubrzo nakon cvjetanja, jer stablo usklađuje broj plodova sa raspoloživom lisnom površinom, rezervama ugljenih hidrata, vodom i mineralnim hranivima.
Ovo prirodno prorjeđivanje ne treba automatski tumačiti kao bolest. Nekoliko sitnih i slabo razvijenih plodova ispod krošnje najčešće nijesu razlog za uzbunu. Pažnju treba obratiti kada opadanje postane naglo i masovno, kada otpadaju već razvijeni plodovi ili kada ih prate smežuravanje, promjena boje, ubodi, tamne pjege i sušenje peteljke.
Suša mijenja prioritete stable
Maslina posjeduje niz anatomskih i fizioloških mehanizama koji joj omogućavaju da podnese nedostatak vode. Tokom suše ograničava gubitak vode zatvaranjem stoma, smanjuje transpiraciju i usporava vegetativni rast.
Međutim, zatvaranjem stoma smanjuje se i ulazak ugljen-dioksida u list, zbog čega opada intenzitet fotosinteze i stvara se manje organskih materija potrebnih za rast mladara i plodova.
Ako vodni deficit kratko traje, stablo se nakon kiše ili navodnjavanja može oporaviti, a plod nastaviti rast. Kod dugotrajne i jake suše plodovi ostaju sitniji, gube turgor, smežuravaju se i mogu prijevremeno otpasti. Istovremeno može doći do usporavanja rasta mladara, žućenja i odbacivanja dijela lisne mase. Domaći stručni izvori takođe ukazuju da produžena suša kod voćaka dovodi do smanjene asimilacije, prijevremenog žućenja lišća, slabijeg razvoja plodova i njihovog ranijeg opadanja.
Posebno su osjetljive mlade masline, stabla na plitkim, kamenitim i skeletnim zemljištima, kao i masline opterećene velikim rodom. Topli i suvi vjetrovi dodatno povećavaju transpiraciju, pa simptomi mogu nastupiti i kada površinski sloj zemljišta još djeluje vlažno.
Ni previše vode nije rješenje
Kada lišće počne da žuti, česta reakcija proizvođača je pojačano zalivanje. Međutim, ukoliko je uzrok višak vode, takva mjera može dodatno pogoršati stanje.
U teškim, zbijenim i slabo dreniranim zemljištima voda istiskuje vazduh iz zemljišnih pora, pa korijen ostaje bez dovoljno kiseonika. Njegova sposobnost usvajanja vode i mineralnih hraniva tada se smanjuje. Zbog toga krošnja može izgledati kao da pati od suše: listovi žute, mladari slabe, a plodovi se smežuravaju ili prijevremeno otpadaju. Reakcija stabla na zabarenost može, dakle, biti veoma slična reakciji na nedostatak vode.
Odluka o navodnjavanju zato se ne smije donositi samo na osnovu izgleda površine zemljišta. Potrebno je provjeriti vlažnost u zoni aktivnog korijena, uzeti u obzir strukturu zemljišta i obezbijediti da voda ne stagnira oko debla. Maslini više odgovara pravilno odmjereno navodnjavanje kojim se vlaži dublji sloj zemljišta nego često i kratkotrajno površinsko kvašenje.
Kada je žuto lišće prirodna pojava?
Maslina je zimzelena vrsta, ali njeni listovi nijesu trajni. Tokom prirodnog starenja u listu se postepeno smanjuju sadržaj hlorofila, azota i skroba, slabi fotosintetska aktivnost, a potpuno požutio list se na kraju odvaja od grančice. Ovaj proces može trajati više sedmica ili mjeseci.
Ako žuti manji broj starijih listova u unutrašnjosti krošnje, dok su vrhovi mladara, novi listovi i plodovi zdravi, najčešće je riječ o redovnoj obnovi lisne mase. Takvo žućenje je obično postepeno i ravnomjerno raspoređeno po stablu.
Zabrinjavajuće je kada žuti veliki dio krošnje, kada promjena počinje na mladim listovima, kada se javlja samo na jednoj strani stabla ili kada je prate pjege, uvijanje, sušenje grančica i naglo opadanje lišća. Tada uzrok treba tražiti u vodnom stresu, poremećenoj ishrani, bolesti korijena ili nadzemnih djelova stabla.
Šta boja lista govori o ishrani masline
Kod nedostatka azota stariji listovi najprije postaju blijedozeleni, a zatim ravnomjerno žuti. Istovremeno su mladari kratki, krošnja postaje rijetka, a vegetativni porast slab. Ispitivanja masline gajene u uslovima kontrolisanog nedostatka hraniva potvrđuju da se simptomi nedostatka azota prvo ispoljavaju na starijim listovima, iz kojih se ovaj pokretni element premješta prema mlađim organima.
Nedostatak kalijuma može se ispoljiti svjetlijom bojom lista, a u težim slučajevima sušenjem vrha i rubova lisne ploče. Nedostatak bora povezuje se sa deformisanim plodovima, skraćenim porastom, sušenjem vrhova grančica i prijevremenim opadanjem plodova.
Ipak, izgled lista nije dovoljan za sigurnu dijagnozu. Slične promjene mogu izazvati suša, višak vode, oštećen korijen, zbijeno zemljište ili nepovoljan pH, zbog kojeg pojedina hraniva postaju nepristupačna biljci. Zbog toga stručne preporuke daju prednost analizi lista, uz analizu zemljišta i podatke o prethodnom đubrenju. Dodavanje azota ili drugih hraniva „napamet“, naročito tokom najtoplijeg dijela ljeta, može biti beskorisno, a u određenim uslovima i štetno.
Veliki rod predstavlja veliko opterećenje
U godini obilnog roda između plodova, mladara, listova i korijena postoji snažna konkurencija za vodu, ugljene hidrate i mineralna hraniva. Ako stablo nema dovoljno aktivne lisne mase ili je zemljište suvo, dio plodova može biti odbačen kako bi se sačuvali preostali rod i osnovne životne funkcije stabla. Opterećenost rodom utiče i na raspodjelu makroelemenata u maslini, zbog čega zahtjevi za pravilnom ishranom postaju veći u rodnim godinama.
Problem je često izraženiji kod zapuštenih stabala sa pregustom krošnjom i malom količinom aktivne lisne mase. To, međutim, ne znači da maslinu treba naglo i obilno prihraniti čim plod počne da opada. Ravnoteža se održava tokom cijele godine: umjerenom rezidbom, očuvanjem zdrave lisne mase, pravovremenom ishranom i, gdje je moguće, racionalnim navodnjavanjem u kritičnim fazama razvoja ploda.
Pregledati plod prije nego što se okrivi vrijeme
Opadanje plodova nije uvijek fiziološko. Muva masline, najznačajnija je štetočina ploda masline i može izazvati prijevremeno opadanje, smanjenje prinosa i pogoršanje hemijskog i senzorskog kvaliteta ulja. Zbog toga treba presjeći nekoliko sumnjivih plodova i potražiti jaje, larvu, hodnik, lutku ili izlazni otvor. Broj odraslih jedinki u klopci predstavlja važno upozorenje, ali se stanje u zasadu pravilno procjenjuje tek povezivanjem rezultata iz klopki sa pregledom plodova.
Kod lišća treba obratiti pažnju na kružne, maslinastozelene do tamnosmeđe pjege, često okružene žutim oreolom. Takav izgled može ukazivati na paunovo oko, odnosno bolest koju izaziva fitopatogena gljiva. Jači i ponovljeni napadi dovode do intenzivnog žućenja i opadanja listova, posebno u donjem, zasjenjenom i vlažnijem dijelu krošnje.
Pored maslinove muve, pažnju treba obratiti i na fitofagne stjenice, posebno na smeđu mramorastu stjenicu, Halyomorpha halys. Ova invazivna i izrazito polifagna vrsta hrani se pomoću usnog aparata za bodenje i sisanje. Probadanjem pokožice ploda unosi pljuvačku u biljno tkivo, a zatim usisava njegov sadržaj. Na mjestu ishrane nastaju sitne ubodne tačke, udubljenja, promjena boje i nekroza tkiva, dok plodovi mogu zaostati u rastu, deformisati se ili prijevremeno otpasti.
Plod napadnut stjenicom ne mora odmah otpasti. Ako ostane na stablu, na mjestu uboda može prestati normalan rast ćelija, zbog čega se razvijaju lokalna udubljenja i deformacije. Istraživanja sprovedena na sortama istrska bjelica i pendolino pokazala su da napad može smanjiti masu ploda i izmijeniti njegov fenolni sastav.
To znači da posljedice nijesu ograničene samo na prinos, već mogu zahvatiti i fiziološko stanje ploda, a potencijalno i kvalitet sirovine namijenjene preradi. Štetu od stjenice nije uvijek lako razlikovati od mehaničke povrede, grada ili uboda drugih insekata. Na sumnju upućuju sitne ubodne tačke, udubljeno i potamnjelo tkivo ispod pokožice, nepravilno razvijeni plodovi i veća količina zelenih plodova koji otpadaju bez vidljivog hodnika larve.
Za razliku od maslinove muve, stjenica ne ostavlja larvu koja se razvija unutar ploda. Presijecanjem ploda mogu se uočiti lokalizovane plutaste ili nekrotične promjene ispod mjesta uboda, ali bez karakterističnog hodnika i larve muve.
Nasuprot tome, naglo žućenje i sušenje samo jedne grane ili jedne strane stabla može ukazivati na ozbiljniji problem korijena ili provodnih sudova i zahtijeva stručni pregled.
Šta prvo treba uraditi
Prije đubrenja, navodnjavanja ili primjene sredstava za zaštitu potrebno je utvrditi obrazac simptoma. Treba provjeriti da li žute stariji ili mladi listovi, da li je promjena ravnomjerna ili lokalizovana, ima li pjega, da li je zemljište suvo ili prezasićeno vodom i da li su opali plodovi zdravi, smežurani ili oštećeni štetočinama. Korisno je pregledati korijenov vrat, procijeniti opterećenost rodom i uporediti stanje sa susjednim stablima.
Maslina često sama odbaci dio onoga što ne može da ishrani, ali masovno opadanje plodova i naglo žućenje krošnje nijesu simptomi koje treba ignorisati. Najveća greška je svaki žuti list liječiti vodom, a svaki opali plod insekticidom.
Pravilna mjera počinje pravilnom dijagnozom – posmatranjem cijelog stabla, zemljišta, vremenskih uslova i razvoja simptoma kroz vrijeme.
Izvor: Portal Analitika
