Upoznajmo još jednu bastadurku iz hercegnovske Srednje mješovite škole “Ivan Goran Kovačić”. Pohađa drugi razred građevinske škole. Od prvog razreda osnovne je u vrhu onih sa najvećim ocjenama. I sada je odlična učenica, sa 5,00 prosjekom. To je naša Marija Raičević, koja nam priča kako to uspijeva, što je najviše interesuje i gdje sjutra vidi sebe.
„Mislim da je za odličan uspjeh, pored upornosti i izdvajanja potrebnog vremena, veoma bitno raditi, odnosno učiti ono što voliš. U osnovnoj školi više su mi išle i bile interesantnije prirodne nauke, nego društvene. I prije upisa u srednju školu sam počela da razmišljam čime bih voljela da se bavim. Pošto mi je građevina djelovala veoma zanimljivo, dvoumila sam se izmedju gimnazije i građevinske škole“.
Svi su očekivali da kao đak generacije Marija upiše gimnaziju, ali ona je izabrala građevinsku.
„I nisam se pokajala. Sve ovo što smo do sada učili samo mi je potvrdilo da je to pravi izbor za mene. Predmet koji smo dobili ove godine mi je postao omiljeni. To je kompjutersko-tehničko crtanje, gdje radimo u programu koji koriste i sami inžinjeri za posao. Mnogo je lakše i brze crtati u programu, nego na papirima“.
Marijeno intersovanje je još iz osnovne škole ekologija, pogotovo danas kada smo svjedoci koliko se velikom urbanizacijom, lošom gradnjom oduzimaju prostori od prirode, a malo joj toga vraćamo.
„Ove godine nisam učestvovala na nekim takmičenjima, ali sam na nacionalnom konkursu „Mladi eko-reporteri“ u osmom razredu osvojila treće, a u devetom prvo mjesto i predstavljala našu zemlju na međunarodnom takmičenju “Young reporters for the environment 2023”. Smatram da je pored velikog građenja, kojem možemo svi da svjedočimo, veoma bitno vidjeti i ekološki asprekt. U Herceg Novom neke građevine i način kako se rade objekti ozbiljno ugrožava ne samo ekološku ravnotežu, već i bogato kulturno nasljeđe ovog područja. Nekontrolisana urbanizacija narušava prirodne ekosisteme, uništava zelene površine. Neplanska gradnja smanjuje biodiverzitet. Mislim da se svi možemo saglasiti da nije lijepo vidjeti neki objekat kako „štrči“ u okruženju. Tako gubimo naš autentični arhitektonski identitet. Ravnoteža mora postojati između zaštite kulturnog nasljeđa i prirodnih resursa s jedne strane, te potreba za savremenim stanovanjem i turizmom s druge“, uvjerena je Raičević.
Pored školskih obaveza ona ima vremena za slobodne aktivnosti. Evo i šta posebno voli.
„Mnogo volim da putujem, da upoznajem nove, različite kulture i gradove. Takođe volim i da učim nove jezike. Pored engleskog, znam da pričam i francuski, a počela sam da učim turski i italijanski jezik“.
I na kraju vječito pitanje – poći iz Novog na dalje školovanje i život u novoj sredini ili ostati?
„Za sada, nakon srednje škole voljela bih da studiram građevinu u inostranstvu. Pošto volim i poznajem njihovu kulturu i jezik, mogla bih sebe vidjeti u Francuskoj. Kada je riječ o ostanku mladih nakon stečenog akademskog znanja, to je pomalo kompleksno pitanje. Mislim da je svakome najljepši svoj rodni grad i država, ali jednostavno životni standard u Crnoj Gori nije na istom nivou kao u inostranstvu. Bilo bi lijepo kada bi se situacija promijenila na bolje. Time bi mladima bio dat razlog zbog čega treba da se ponovo vrate u Crnu Goru. Zbog toga i ja sama nisam sigurna da li ću otići ili ostati“, iskrena je Marija Raičević.
