Još jedan sjajan bastadur Srednje mješovite škole “Ivan Goran Kovačić” u Herceg Novom, onaj koji već sada ostavlja dug trag, za uzor porodici, školi, naraštajima, Miloš Gligović.
Učenik je III razreda Gimnazije. Svaku školsku godinu završavao je sa odličnim uspjehom i prosjekom 5,00. Učestvovao je na brojnim takmičenjima, među kojima je prvo mjesto na državnom takmičenju iz matematike i prirode Zavoda za metrologiju 2018. godine. Za prvo osvojeno mjesto je nagrađen i na VII literarnom konkursu ,,Profesor Vuko Velaš” 2021. godine. Na internacionalnom takmičenju iz matematike ,,Matematika bez granica” dobio je bronzau medalju. Napravio je uspjeh i prolaskom u finale nacionalnog nadmetanja u programiranju na takmičenju ,,Škole za 21. vijek” u organizaciji British Councila. Dva puta je nagrađivan iz Fonda za kvalitet i talente u konkursu ,,Za odličan 5″ i pored toga mu je dodijeljena diploma ,,Luča” na kraju pohađanja Osnovne škole ,,Orjenski bataljon” u Bijeloj.
Gimnazija je, priča nam Miloš, poslije osnovnog obrazovanja, bila pravi izbor.
“Kad u ovom trenutku razmislim o tome, smatram da sam donio dobru odluku. Na kraju IX razreda razmišljao sam u kojoj školi ću se najbolje uklopiti. Bio sam malo nesiguran, ali mislim da je to normalno u trenutku kada treba da odlučim nešto tako bitno kao što je izbor škole. Gimnazija je veoma dobra podloga za dalje studiranje i koja će me, vjerujem, pripremiti za dalji život”.
Dok mnogim đacima učenje predstavlja veliki teret i nikako da se dobro organizuju uz sve više obaveza u školi za Miloša nije tako. Dosljedan je u svom načinu rada i smatra da svako ako hoće može postići uspjeh.
“Veliki broj profesora tvrdi da svako može da ima ocjenu 3 iz najtežih predmeta, samo ako nauče kako da se spreme za odgovaranje. Ja to podržavam, jer sam ja razvio svoj način učenja gradiva, koji podrazumijeva minimalan rad kod kuće. Cilj je da se što više razumije na času. Za ocjenu 4 ili 5 mislim da nije nemoguće naučiti samo ako imaš dovoljno motivacije ili volje”.
U svemu je odličan, ali od svih predmeta, izdvaja, za većinu “omraženu”, matematiku.
“Matematika me vrlo rano počela interesovati. Još od četvrte godine znao sam sve četiri operacije, a sa pet sam znao riješiti prostu jednačinu. I dan danas interesovanje za matematičke zadatke nije nestalo. Pored nje osvojio sam nekoliko nagrada i na likovnim konkursima, pa mogu reći da i lijepo crtam. Dobro mi idu strani jezici.. Šta znam, nemam tu šta posebno dodati da ne bude pretjerivanje”, skromno će Miloš.
Ima mogućnosti da se mladi iskažu u onome što vole
Uvjeren je da naša srednja škola i naše društvo pruža mogućnosti da se talentovani učenici podstaknu i razvijaju svoje vještine i preokupacije.
“Naša škola je stvorila mnogo akademskih građana i omogućila svim talentovanim učenicima da se pokažu i izraze kroz veliki broj takmičenja i radionica. Pored srednje škole, Herceg-Novi je grad koji može da pruži veliki izbor mogućnosti kroz sekcije i udruženja, kao i sportske klubove”.
Na pitanje što bi možda trebalo mijenjati u obrazovnom sistemu srednjoškolaca, da li je preobimno gradivo, kriterijumi za ocjenjivanje, Miloš daje i pomalo diplomatski odgovor:
“Kriterijumi za ocjenjivanje variraju u zavisnosti od profesora i od predmeta. Gradivo najviše zavisi od predmeta, ali iako zna biti zahtjevno, smatram da je prilagođeno uzrastu. Isto tako mislim da obrazovni sistem kao takav može funkcionisati, a uvijek postoje opcije u napredovanju kvaliteta predavanja”.
Porodica i drugari oslonac i podrška
Pored škole uvijek ima slobodnog vremena i za ostale aktivnosti, obično posvetim fizičkim. Najčešće ode sa društvom na fudbal, košarku ili u šetnju. Ako ostane kod kuće, obično crta ili čita. Veoma mu je stalo do drugarstva.
“Drugarstvo je jedna od najdragocjenijih stvari, i za mene predstavlja sinonim podrške. Ali kad pomislim na oslonac, pomislim prvo na moju porodicu koja je uvijek tu za mene i koja je zaslužna velikim dijelom za moj uspjeh. Isto tako, trudim se da budem uzor i oslonac svom mlađem bratu i sestrama.
Studirati i vratiti se u domovinu ako je voliš
S obzirom da je već u III razredu, vrijeme I da počne da planira budućnost.
“U ovom trenutku najviše me interesuju prirodne nauke i razmišljao sam da upišem neki fakultet vezan za oblast medicine ili matematike. Što se tiče mjesta, volio bih da to ne bude daleko, jer želim da ostanem u blizini porodice i mog društva.
Volio bih da se bavim nečim vezanim za medicinu ili matematiku. Moja je želja uvijek bila da budem doktor, međutim, za to imam još uvijek puno vremena da odlučim. Mogao bih raditi u Crnoj Gori ili Srbiji, ali ako mi se ukaže veća prilika, zašto ne i negdje dalje”, razmišlja Miloš.
Opšti trend da mladi ne samo u Crnoj Gori već i u regionu traže šansu za nastavak školovanja i zaposlenje traže u drugoj zemlji on komentariše:
“Da bi mladi ostali u ovoj državi, treba kod njih razviti ljubav prema njoj, zemlji u kojoj su stekli znanje. Mladi treba da znaju da su oni ti koji treba da pomognu državi, i time treba da dokažu ljubav prema domovini. Isto tako, država treba da podstakne svoju budućnost pružajući uslove mladim ljudima”.
Za Miloša Gligovića biti uspješan znači pronaći se u nekoj profesiji koja mladima odgovara. Zato im poručuje da daju sve od sebe da se pronađu i uz trud i rad uspjeh će biti zagarantovan.
