U Boki kotorskoj su uoči ovogodišnje sezone u Vladi proglasili dva zaštićena područja u moru, Sopot i Dražin vrt. Ovi morski lokaliteti predstavljaju staništa biljnog i životinjskog svijeta, koji su ključni za očuvanje bioraznolikosti Jadranskog mora. Trajnom zaštitom ovih područja, se čuvaju prirodni resursi i promoviše ekoturizam. To doprinosi održivom razvoju lokalne zajednice, ali i međunarodnim naporima u zaštiti morskih ekosistema. Time Crna Gora, kako su kazali iz Vlade, potvrđuje svoju posvećenost globalnim ekološkim standardima i ciljevima održivog razvoja u procesu pridruživanja Evropskoj uniji.
Prethopdno, od 2021. godine titulu tri zaštićena područja u moru dobili su: Parkovi prirode Platamuni, Katič i Stari Ulcinj. Ova tri parka prirode predstavljaju integrisana obalna i morska zaštićena područja i pripadaju IV kategoriji zaštićenih područja.
Do tada bili smo jedina zemlja na Mediteranu koja nema zaštićena područja u moru.
Sada Crna Gora ima i 20 zaštićenih plaža i jedno močvarno područje od međunarodnog značaja – tivatska Solila. Sprud Tunja je fenomen u budvanskom zalivu koji obiluje biodiverzitetom i specifično stanište za brojne vrste i organizme.
Što je sa Herceg Novim? Među 26 zaštićenih područja u Crnoj Gori, ili 30 odsto lokaliteta prirodnih vrijednosti i specifičnosti koje nemaju druga područja, nema niti jednog u Novom.
Zar ovaj grad odavno ne zaslužuje da područje Topljanskog zaliva, gdje se stvara lijek u moru, čuveno blato- peloid, koje je proslavilo Institut Igalo, bude pod strogom zaštitom kao zaštićemo prirodno područje u moru?!
Peloid Topljanskog zaliva nastao je taloženjem neorganskih i organskih supstanci na ušću rijeke Sutorine odnosno mjestu gdje postoji mogućnost miješanja materija koje donose riječna i morska voda, objašnjava balneolog dr Ljubo Radojičić.
Gotovo redovno iznad peloida se nalazi trava Posidonia oceanica. Njene livade su veoma bujne jer pripadaju višim morskim biljkama koje predstavljaju materijal od kojeg potiče organska komponenta sadržana u peloidu.
Na žalost, posljednjih godina nalazište blata u Topljanskom zalivu je ugroženo. Do nadležnih ne dopire glas stručnjaka i starosjedilaca Igala da hitno treba povesti računa o “stepenu antropogenog onečišćenja peloida jer kad se jednom zagadi ne može se više očistiti, a samo ekološki čisto blato može se koristiti u terapijske svrhe”.
Nikad nijesu utvrđene rezerve peloida, kao ni lokacija najkvalitetnijeg nalazišta ljekovitog blata, što je prvi korak u njegovoj zaštiti. Bez obzira na sedmodecenijski rad Instituta, koji je njegov razvoj temeljio na eksploataciji i primjeni ljekovitog peloida, to prirodno bogatstvo nikada nije bilo tretirano, ni kroz plansku dokumentaciju, niti zakonsku regulativu, koja bi garantovala njegovu zaštitu.
Slivno područje rijeke Sutorine, izvorišta mineralne vode i blatna plaža u Igalu, su prepoznati kao prirodna područja i predložena za zaštitu u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode 2018.godine. Ne postoje planske prepreke da se uđe u proceduru sveukupne zaštite ovog područja, ali se u procedurama uveliko kasni, kako u lokalnoj zajednici, tako i u Vladinim institucijama.
Zato bi Vlada kao jedan od ključnih koraka trebalo da proglasi i Topljanski zaliv, sa ušćem Sutorine, zaštićenim područjem i propiše opsežne mjere zaštite.
