Crna Gora ima više tajkuna koji su svojevrsni protagonisti tranzicije društveno-ekonomskog sistema 90-ih na ovamo. Neki su sada lideri domaće trgovine, neki su magovi u građevinskom sektoru, bankarstvu, hoteljerstvu itd.. Svaki od njih je priča za sebe, ali skoro svima je zajedničko to što su imali podršku vladajuće partije. Koliko je DPS imao praksu podrške svojim tajkunima putem trgovine uticajem, o tome se mnogo govorilo i pisalo. Tajkuni su, naravno, iskazivali svoju lojalnost prema partijskoj politici koja im je u ekonomskom haosu krajem prošlog milenijuma i početkom ovog davala “vjetar u leđa”.
Čedo Popović je naročito zanimljiv biznismen, čiji uspon se poklapa sa usponom DPS-a na lokalnom podgoričkom i državnom nivou. Ne mora to biti vezano za neku nezakonitu podršku, ali razumije se da nije bilo lako doći do pozicije da kupite bud zašto većinski paket akcija “Južnog Jadrana”u Herceg Novom, čija vrijednost nekretnina uz samu obalu je basnoslovna. Nakon usisavanja kapitala ovog državnog preduzeća u firmu “Carine”, republička Poreska uprava u HN je 2009.godine izdala rješenje o porezu na promet nepokretnosti u visini 900.000 eura na bazi procjene vrijednosti tih nekretnina u visini cca 30 mil eura. Pola od tog iznosa tj. 450.000 eura je pripadalo lokalnoj samoupravi, ali ministarstvo finansija kao drugosteopeni organ usvaja žalbu “Carina” i u nekoliko navrata poništava poresko rješenje. Poslije toga, gle čuda, “Carine”za period od pet godina potpisuju sponzorski ugovor sa vaterpolo klubom Jadran u visini 400.000 eura. Par godina kasnije “Carine” prodaju dio imovine nekadašnjeg “Južnog Jadrana” za čak 12 miliona eura.
Dakle, Popoviću se investicija od par stotina hiljada njemačkih maraka pozlatila i omogućila sa rastom turističke konjukture nastavak biznisa u hoteljerstvu do liderske pozicije u CG.
Da Popović ima žicu za dobar biznis nije sporno. Sporno je valjda to što za vješto plivanje u crnogorskim biznis vodama morate prije svega imati veliku lovu. Ako je imate onda zaista nema šta ne možete. Pa tako: možete dobiti urb.-tehničke uslove za izgradnju mega hotela iako je manjkava i državna i lokalna planska dokumentacija; možete za mizerne pare kupiti akcije firme sa ogromnim kapitalom u nepokretnostima; možete sponzorisati lokalni sportski klub; možete podnositi poresku prijavu poreza na nepokretnosti sa vrijednošću po metru kvadratnom znatno ispod prosječne tržišne cijene sličnih objekata. Možete i šefu lokalne Poreske uprave kad vam odbije takvu prijavu u službenoj kancelariji odbrusiti: “Da išta vrijediš sjedio bi u privatnom biznisu a ne tu. ”Možete i još mnogo toga: pribaviti dokumentaciju od JP “Morsko dobro” i lokalnog sekretarijata za uzurpiranje i betonažu 12,5 hiljada kvadratnih metara akvatorija ispred svog mega hotela. Pri tom ne morate plaćati građevinsku dozvolu za hotele visoke kategorije jer tako kaže zakon.
Lijepo, zajednica će vam omogućiti svu infrastrukturu, pa i javnu površinu akvatorija većeg od fudbalskog terena i neće vas ljutiti strogom primjenom poreskih propisa. Crna Gora je stvarno raj na zemlji. Važno je samo imati puno love.
Mr Milovan Baždar
