Obilježavanje 33. godišnjice ratnog zločina Deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine u organizaciji Akcije za ljudska prava (HRA), Centra za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centra za žensko i mirovno obrazovanje, proteklo je uz brojno prisustvo predstavnika Vlade Crne Gore, državnih institucija, Opštine Herceg Novi, odbornika Demokrata, Novske liste, Liberalnog saveza, URE, NVO sektora islamske zajednice, medija…
Tradicionalno je počast žrtvama odata minutom ćutanja polaganjem cvijeća na zgradu Centra bezbjednosti.
Bio je ovo najbojniji memorijalni skup u posljednjih 20 godina otkada iz NVO, sa članovima porodica žrtava, obilježavaju Dan sjećanja na 1992 godinu, kada je crnogorska policija u maju i junu 1992. godine, nezakonito uhapsila najmanje 66 Muslimana-Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, a zatim ih isporučila njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike u BiH, koja je ubila najveći broj njih. Istovremeno je uhapšeno i 33 izbjeglice iz BiH srpske nacionalnosti, koji su vraćeni u Republiku Srpsku radi mobilizacije, kao i dvoje Hrvata.
Ovoga puta su jednodušno sa inicijatorima postavljanja spomen ploče žrtvama, za priznavanje i kažnjavanje ratnog zločina bili i predstavnici vlasti, državne i opštinske, koja je, kako je saopšteno, spremna da prihvati inicijativu za podizanje spomenika.
Ovo memorijano okupljanje predstavlja skup ohrabrenja, poručila je Tea Gorjanac Prelević iz HRA.
“Poslije više godina ovo je skup ozbiljnog ohrabrenja ka otvaranju spomenika na ovom mjestu. Mislim da je ovo prvi dan godine u kojoj ćemo taj spomenik dobiti. Gdje je volje tu je i načina. Ta volja je danas jasno pokazana u zgradi Skupštine opštine Herceg Novi. To je utisak dana. Naravno, tu je i utisak nakon svih govornika, zvaničnika države Crne Gore. Mi iz NVO dijelimo ocjenu da smo dugo čekali na dan kada će zvanični predstavnici vlasti držati govore kao mi iz nevladinog sektora. Svi možemo da budemo ponosni na to, ali nam predstoji konkretno djelo.Nadam se da ćemo sljedeće godine moći da pozovemo sve porodice žrtava i sve koji su bili zaslužni za to, da se okupimo na otvaranju spomenika”.
Tea Gorjanac Prelević pozvala je predstavnike porodica žrtava, NVO i zvaničnike da budu gosti načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi, Dragana Kontića.
To je prvi put za posljednjih nekoliko godina otkada predstavnici CB Herceg Novi prisustvuju skupu, da jedan načenik pozove na piće, podsjetila je ona.
“Na početku su nas posmatrali u civilu, sagledavali stepen društvene opasnosti koju predstavaljamo, a sada su naši prijatelji, sa kojima je stvarno red na nešto popijemo”, kazala je Gorjanac Prelević.
Kako je moguće da nismo znali?
Govoreći prethodno o sudbini deportovanih ona je kazala da su Srbi mobilisani u vojsku Republike Srpske , doksu muslimani Bošnjaci izručeni kao taoci istoj vojsci, navodno za razmjenu. Međutim, za to nikada nisu poslužili.Jedni su deportovani I stradali u logor u Foči, drugi u Bratuncu.
Nakon 33 godine crnogorsko društvo u dalje pritiska teret ovog zločina, poručila je ministarka kulture i medija, dr Tamara Vujović.
Ministarka kulture i medija, dr Tamara Vujovićje zapitala kako su policajci 1992.godine mogli da ne znaju šta će se desiti, kako su oni koji su naređivali mogli narediti da ljude sakupljaju na osnovu imena i prezimena, kako je moguće da nismo znali, da nismo reagovali?
“Teško je razumjeti i naći odgovore na ova pitanja, pogotovo živjeći u miru, kako je moguće da se ovaj zločin desi? Teško je shvatiti, ali je ljekovito sjetiti se i pričati o tome”, istakla je Vujović, ali je bilo kako je bilo. Jer, ostaje spomen na teškavremena ,crvena ruža namjestu odaklesu odvedeni.
Upozorila je da “zlo ne spava” I da seisto može ponoviti.
“Zato smo dužni za zloćine tražiti oprost,sa nedjelima se sočiti i pokušati oprostiti onima koji su nama činili zlodjela,akooprost traže”,rekla je ona podsjetivši da je bilo potrebmo državi 33 godine da prizna da je počinila ratni zločin, iako se na njenoj teritoriji nije vodio rat, te vjerujući da će se zločinci kazniti.
Mrlja na obrazu Crne Gore mora biti isprana
Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić kazao je da se dogodio zločin koji predstavlja mrlju na obrazu Crne Gore i da moraju uložiti napor kako bi počinioci i nalogodavci bili privedeni pravdi. Dodao je i da je potrebno da se nađu posmrtni ostaci žrtava, a ispred Centra bezbijednosti podići adekvatno spomen obilježje.
Gutić jenaveo više razloga zbog kojih je potreban spomenik žrtvama, jer “mrlja na obrazu Crne Gore mora biti isprana”:
“ Grad Herceg Novi je na neki način povezan u narativu sa deportacijama, iako građani Herceg Novog nisu bili krivi. Svi oni što su krivi imaju ime i prezime i to treba individualizovati. Treba naše društvo da bude načisto sa time šta se dešavalo u prošlosti, a to možemo postići na način da mediji i obrazovni programi pomognu da u buduće nemamo nikakve dileme oko toga . Potrebno je da u udžbenicima imamo jasno opisane ove događaje i nove generacije da znaju šta se tu desilo kako bismo u budućnosti spriječili da se nešto ovako desi”, istako je Gutić.
Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o boračkoj invalidskoj zajednici priznat je status civilnim žrtvama rata, dodao Gutić. Zako je država priznala da je u prošlosti ili propustila ili uradila nešto što nije trebalo i u tom smislu i ovo jeste ispravka koja dolazi nakon 33 godine.
“ Donijeli smo i odluku na Vladi da se isplati jednokratna isplata za porodice civilnih žrtava rata.Ipak, to je najmanja utjeha, jer ono što je uradila Vlada treba da urade i ostale institucije. Dolazio sam ovdje više puta, u svojstvu prvo građanina, pa poslanika I sada kao ministar. Pozivam sve one koji do sada nisu uradili ono što je trebalo da više ne dolaze da pričaju , nego da djeluju”, kazao je on.
Podići spomenik žrtvama i uspavnoj svijesti i savjesti
Ministar ljudskih i manjinskih prava, Fahmir Đeka, kazao je da je deportacija izbjeglica iz Crne gore bila čin ne samo protiv međunarodnog prava, nego protiv osnovnih načela humanosti i solidarnosti. Istina ne smije biti sakrivena i zaboravljena, zločini se ne smiju relativizovati, a pravda izbjegavati, istakao je Đeka.
Državni sekretar MUP-a, Novica Obradović, sa mjesta koje “opominje na ljudsku patnju, propust institucija I važnost kolektivnog pamćenja”, rekao je da se okupljamo ne samo iz pijeteta prema žrtvama, već i da bismo potvrdili opredijeljenost Crne Gore prema istini, pravednosti, dostojanstvu svakog čovjeka, bez obzira na njegovo porjeklo, vjeru ili naciju.
Zaštitnik ljudskih prava, Siniša Bjeković, uz riječi svoga profesora, da je Crna Gora tokom 90-ih imala dosta ratničke hrabrosti, koje nikad nije falilo, ali ne i građanske hrabrosti, kazao je da će budući spomenik biti ne samo nevinim žrtvama.
“Biće to spomenik jednom vremenu, uspavanoj svijesti i savjesti. Spomenik da se ne zaboravi”.
Porodice žrtava: Nisu krivi građani Herceg Novog, nego nalogodavci
Nakon zvaničnika skupu su se obartili članovi porodice žrtava deportacije.
Prvo, Hikmeta Prelo, koja je ostala bez 18-naestogodišnjeg sina Amera, brata Himza Čengića i zeta Smajla Hasanbegovića.
“Odveli su ih na razgovor, ali razgovora nije bilo, njih su sutradan spakovali… To su bili mladi,školovani ljudi,zašto sui h odveli,što su skrivili, nisu nikombili na teretu, bili smo u svojoj kući u Baošićima. Sklonili su se od rata, mislili su da su na sigurnom…”, pričala je kroz suze Hikmeta.
Sin Sejde Кrdžalije, Sanjin, imao je svega 22 godina kada je odveden, a bio je telentovani harmonikaš. Sejda je uz zahvalnost svima koji su došli da podijele s porodicama teške trenutke, sada ima najveću želju da kada ponovo dođe u Herceg Novi to bude na otkrivanju spomenika.
“Zamolila bih vas i zahvalila se svima vama, posebno predsjednicima Opštine i Skupštine Herceg Novog, sa kojima smo bili na sastanku, a koji su nam dali podršku i obećali da će se to desiti. Nemamništa reći krivo za građane Herceg Novog. Krivi su samo oni koji su zločin naredili. I policajci su morali poslušati naredbu”, kazala je ona nadajući se da će jednog dana neko biti osuđen.
Na skupu je još govorio Alen Bajrović, sin Osmana Bajrovića koga je crnogorska policija zarobuila u porodičnoj kući u Bijeloj.
“Istrgli su moga oca iz mog I zagrljaja moje sestre Enise. Bez objašnjenja odveli su ga I utamniči u zgradu MUP-aHerceg Novi.Nikada nismodobili odgvor zašto mi jeotac zarobljen i gdje je. Otjerali su moju majku. Prolazili su dani i godine.Vodili smosudske postupke protiv države Crne Gore i pred Evrospkim sudom za ljudska prava, gdje smo smo dobili presudu da je država kriva i mora nadokanditi štetu porodicama žrtava”,ispriučao je Alen postavljajući pitanjasudskoj i tužilaškoj vlast-ko je zarobio njegovog oca, gdje je on ubijen i kada će krenuti u procesuiranje ratnog zločina?
Memorijalni skup protekao je i uz obraćanje Ervine Dabižinović iz NVO ANIMA, koja jeistakla da ni poslije 33 godine nema kazne za zločin koji je organizovala država. Govorili su i Amina Murić iz Građanske alijanse, Damir iz CGO, Alen Bajrović, organizator skupa i član porodice jednog od žrtava deportacije, kao i šef kabineta reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, imam Džemal Dacić.
