Prolazimo svakodnevno pored kamenih zidova Novog i ne razmišljamo da su neki zapravo stare suvomeđe, građeni još u doba Austrougarske. Okrenite se ka visokom kamenom zidu preko puta Pošte i Parka Svetog Leopolda, pa pogledajte lijepu suvomeđu preko puta “Dva lava”, u glavnoj Njegoševoj ulici.
One imaju veću vrijednost i vizuelni identitet nego desetine novogradnji.
Kada je početkom 20. vijeka građen kolski put kroz centar grada izgrađene su stotine metara zidova, uglavnom, tehnikom suvomeđe. I danas su u prilično dobrom stanju i služe.
Primjer su podzide izgrađene za potrebe željezničke pruge (Gabela Zelenika), koja je kroz hercegnovsku opštinu “prošla” daleke 1904. godine.
Nisu sve suvomeđe, mada mnoge jesu, pravo kulturno blago. Pojedinci ih jednako oštećuju, probijaju otvore i ruše da bi izgradili neke “modernije” objekte.
Stambeno komunalno je u obavezi da čišti od zelenila podzide u gradu, ali samo one ispod puteva, dok je za one iznad puta “zadužen” vlasnik placa ili objekta na njemu”. To su još ranije objasnili. Podzide u zaštićenom podgrađu obuhvaćene su planom zaštite, kao kulturno dobro drugog reda.
Suvomeđe, a i podzide građene u doba Austrougarske u urbanom dijelu opštine, spadaju u tu kategoriju, dok u drugim djelovima grada nemaju takav status.
Autentično mediteransko graditeljstvo
Umijeće suvozidne gradnje upisano je na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, na inicijativu Kipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španije i Švajcarske.
“Carska gradnja austrougarskog perioda se ističe masivnošću i preciznošću. Uz to je išao garantni rok od 100 godina, rok koji danas ni blizu ne možemo dostići sa armirano-betonskim zdanjima. Kada je zid napravljen od masivnog i brižljivo slaganog kamena, njegova upotrebna vrijednost je velika i dugotrajna. Nije nebitno da se takva struktura po potrebi opet može prezidati, gotovo bez ikakvih gubitaka na materijalu”, objašnjava dobar znalac, najuporniji inicijator da se sačuva i valorizuje taj tip gradnje, diplomirani arheolog Željko Starčević.
On godinama uporno nastavlja da organizuje radionice, edukuje teorijski i praktično mlade i stare o gradnji nasuvo. Čak i takmičenja, što je dobro. Ali u svijetu to je odavno veoma unusan i koristan posao. Na turističkoj Majorki zapošljavaju sezonce- suvomeđare koji popravljaju suvomeđe duž nekadašnjih poljoprivrednih, danas turističkih pješačkih puteva.
Ranijih godina polaznicima radionice u zaleđu Herceg Novog, pored Starčevića, instrukcije je i informacije prenosio je i tivatski publicista Mašo Čekić. On se na neki način i bavio suhozidom ili suhomeđom, koje su u našim, bokeljskim uslovima, neka vrsta “zamrznute prošlosti”. Dobro poznaje istoriju suvomeđa u Boki kotorskoj, ali i puno šire, tipičnih za cijelu istočnu obalu Jadrana i njegovog planinskog zaleđa.
Tehniku ovog starog zanimanja koje je skoro izumrlo pokazivao je i starina Aleksandar, Leso Mandić:
“Nekada su bila gola brda. Nije se tada zidalo u malteru, tako da su naša guvna i kolibe u suvomeđi, vjetreni mlin na domaku Kruševica… Bez suvomeđe se nije moglo živjeti, a danas je najlakše zamutit mješalicu i uvalit kamen u beton” , pričao je Leso.
Danas radionica na Orjen sedlu
Da suvomeđi treba dati kulturnu i turističku dimenziju čine sve da dokažu planinari Subre. Pored radionica organizovali su izložbe, film i panel diskusiju kojom su skrenuli pažnju na autentično mediteransko graditeljstvo kome treba zaštita države.
Beton je, ipak, istisnuo suvomeđu i tradicionalni način gradnje u kamenu iz urbanih i ruralnih područja. Ali za arheologa Željka Stračevića nije nemoguća misija da Crna Gora vrati život svojim kamneim kućama, guvnima, bistjernama, putevima…
On će danas voditi još jednu radionicu gradnje u kamenu u tehnici nasuvo na Orjenskom sedlu, od 9 do 16 časova.
U okolini planinarskog doma „Za Vratlom”na Orjenu može se vidjeti neobičan prizor: gradilište bez zvuka bagera, bušilica,mješalica ,teških kamiona, čak i bez vladara današnje gradnje,betona.
Maškin, poluga, zidarski čekić, sasvim su dovoljni da uz mnogo rada i strpljenja nikne suvomeđa.
Biće to učenje drevne vještine, druženje u planini, ali i koristan posao ograđivanja u suvomeđi bistjerne kako bi se održala čistoća vode.
Poznato je da kamen simbolizuje vječnost, a mi imamo specifičnu ruralnu sredinu, pa i gradsku koje moramo sačuvati i što više promovisati. To je ono što cijeni moderan čovjek, kao i strani turisti.
