U svakom razredu Srednje mješovite škole “Ivan Goran Kovačić” postoje đaci koji su za nešto talentovani, kojima je neka oblast posebno bliska, inspirativna. Imaju sreću oni koji nađu put da se iskažu i da već počnu da ostvaruju svoje snove baveći se onim što vole.
Među njima je 17-godišnji Nikola Vukić, učenik 3. razreda Opšte gimnazije. Prvi susret s njim desio se na svečanoj akademiji povodom Dana škole u Dvorani Parkl. Pjevao je u školskom horu, ali i dvije solo pjesme, “digao je na noge” publiku. No, Nikola je već doživio uspjeh na međunarodnoj muzičkoj sceni.
“U oktobru prošle godine imao sam čast da učestvujem na prvom festivalu Toše Proeski, u Skopju. Ovaj festival za mene je predstavljao ostvarenje dugogodišnjeg sna – priliku da se kao pjevač okušam na međunarodnoj sceni i iskažem svoju ljubav prema muzici. Na takmičenju sam se predstavio pjesmom “Jedina” iz repertoara Tošeta Proeskog i u svojoj kategoriji osvojio prvu nagradu, što mi je ogromno priznanje i podstrek za dalje usavršavanje”, priča Nikola.
Muzika je oduvijek zauzimala važno mjesto u njegovom životu , a solo pjevanje je definitivno nešto u čemu najviše uživa, jasan je Vukić.
“Od malena volim da pjevam, a tokom školovanja u Osnovnoj muzičkoj školi, na odsjeku solo pjevanje, shvatio sam da je to nešto čemu želim ozbiljnije da se posvetim. Najviše volim da pjevam balade i pop muziku, jer mi takva muzika omogućava da izrazim emocije na najbolji način. Što se tiče uzora, inspirišu me Adele i Toše Proeski, jer cijenim njihov stil, emociju i način interpretacije”.
I učenje kao pjesma
Naš bastadur nastoji i da mu pohađanje gimnazije bude kao pjesma.
“Na kraju 9. razreda nisam bio siguran šta da upišem, jer su me interesovale različite oblasti, ali sam shvatio da mi gimnazija pruža najšire obrazovanje i najbolju pripremu za buduće školovanje. Omogućava mi da razvijam svoja interesovanja i steknem temeljno znanje, što mi ostavlja otvorene mogućnosti za dalji izbor karijere”.
Ne može da izdvoji neki predmet koji posebno voli, a ako bi baš morao da izabere, onda bi to, kaže, bio engleski jezik:
“Jer ga obožavam još od malena. Uvijek sam uživao u učenju i pričanju engleskog. Dodatno me motiviše i to što ga predaje moja razredna, koju zaista volim. Njeni časovi su zanimljivi i inspirišu me da se stalno usavršavam”.
Srednjoškolski obrazovni sistem, posebno u gimnaziji, može biti dosta izazovan zbog obimnog gradiva i velikog broja predmeta, pa Nikola komenatriše:
“Iako pruža široko obrazovanje, ponekad se čini da bi bilo korisno da se gradivo malo fokusira i pojednostavi, kako bi učenici mogli dublje razumjeti teme, a ne samo učiti za ocjenu. Što se tiče kriterijuma za ocjenjivanje, mislim da bi moglo biti korisno da se uvede više praktičnih zadataka i projekata, jer bi to omogućilo učenicima da pokažu stvarne vještine i kreativnost, umjesto da se sve svodi samo na testove i odgovaranja”.
Veća upotreba savremene tehnologije u nastavi takođe može biti veoma korisno :
“Korišćenje digitalnih alata i resursa za interaktivno učenje bi omogućilo učenicima da bolje razumiju gradivo, kao i da razvijaju veće tehničke vještine koje su danas vrlo važne u gotovo svim oblastima”.
Ima vremena za razne aktivnosti
Život jednog gimnazijalca je pun obaveza, ali ako se dobro organizuje, onda kao i Nikola, ima dovoljno vremena za učenje, kao i za slobodne aktivnosti.
“Pored pjevanja, bavim se i kaligrafijom i medijskom pismenošću. Nedavno sam završio radionicu Break the Fake, što mi je omogućilo da unaprijedim svoje vještine u oblasti medijske pismenosti. Na taj način, uspijevam da balansiram između školskih obaveza, hobija i drugih aktivnosti”.
Na pitanje koliko mu je stalo do drugarstva Nikola odgovara da danas nije lako naći prave prijatelje, a pogotovo u srednjoj školi.
“Mnoge veze su površne, i često je teško procijeniti ko je zaista tu iz pravih razloga. Zbog toga se trudim da suzim svoj krug prijatelja i opredijelim se samo za one koji su zaista iskreni i pouzdani. Smatram da je bolje imati manji broj pravih prijatelja, nego veliki broj površnih odnosa”.
Sebe vidi kao uspješnog pjevača
Kao i svi mladi, Nikola Vukić razmišlja o budućnosti. Muzika i pjevanje su mu važni, ali takođe razmatra i druge mogućnosti kao životni poziv.
“Psihologija je grana nauke koja me jako interesuje, pa bih volio da to istražim dalje nakon gimnazije. S druge strane, Muzička akademija mi je takođe opcija, jer je muzika oduvijek bila velika strast, a želja za razvojem u tom pravcu je prisutna. Još nisam siguran, ali planiram da istražim obje opcije prije nego što donesem konačnu odluku”.
Primjećuje da u Herceg Novom nema mnogo uslova za mlade talente u muzici, posebno u pjevanju.
“ Iako postoji Srednja muzička škola u Kotoru, mogućnosti za dalji razvoj i izlaganje su ograničene u poređenju s većim gradovima. Ipak, s obzirom na moj interes za muziku, siguran sam da ću nastaviti da tražim prilike za napredovanje, bilo kroz takmičenja ili druge aktivnosti van grada”.
Nikola priznaje i da sjutra vidi sebe kao ostvarenog pjevača, ispunjenih muzičkih snova, sa uspješnom karijerom.
“Iako bih volio da radim i nastupam u različitim gradovima i zemljama, Herceg Novi će uvijek biti moj dom, i uvijek ću se rado vraćati. Međutim, smatram da bi za moj muzički razvoj bilo korisno da razvijam karijeru i u inostranstvu, gdje bih imao priliku da radim s različitim umjetnicima i izložim svoj rad široj publici”.
Svjestan da neki od njegovih vršnjaka još nisu pronašli oblast u kojoj se mogu istaći, kaže-svako ima svoj tempo i to nije problem.
“Obrazovanje je važno jer pruža široko znanje i prilike, ali nije jedini način da se neko dokaže. Bitno je istraživati, isprobavati nove stvari i raditi na sebi, jer se talenat i strast ponekad otkriju neočekivano. Takođe, ne treba se obeshrabriti ako uspjeh ne dođe odmah – važno je biti uporan i vjerovati u sebe, jer se trud uvijek isplati”, poručuje Nikola Vukić.
