Norveški hedonizam na Lukin način

Navikli smo da ga gledamo na gotovo svim trkama, bilo da je riječ o duatlonu, akvatlonu, triatlonu, polumaratonu, nekoj trail trci, ili dok trenira, u bazenu, duž obale, vozi bicikl… Učestvuje na brojnim domaćim, ali i međunarodnim takmičenjima, ili je neizostavan u njihovoj organizaciji u ime svog Triatlon kluba X Herceg Novi.

Naravno, riječ je o strastvenom sportisti, mladom čovjeku, inače, turističkom posleniku, triatloncu, Novljaninu, Luki Čupiću. Ne znamo gdje mu staju brojne medalje koje je do sada osvajao na brojnim takmičenjima, ali znamo i da je na vidnom mjestu ona pobjednička, koju je ove godine osvojio u sprint triatlonu (750 m plivanja 20 km vožnje bicikla i 5 km trčanja) na Balkanskom šampionatu u triatlonu.

Luka je juče sa novskim triatloncima “dao sve od sebe” u ime organizora, da uspije 2. “Trka oslobođenja Herceg Novog”. A tek što se vratio iz Norveške. Zaintrigiralo nas je kako je izgledao taj Lukin dvanaestodnevni boravak u toj skandinavskoj zemlji? Odmor, da, ali kakav?

“Nikako bez svakodnevnih aktivnosti, trčanja, obilaska norveških fjordova, veranja po brdima i stijenama, uz pravu internacionalnu trku, odnosno polumaraton u Stavangeru, vrijeme u sauni, pa uskakanje u ledeno Sjeverno more…”, priča nam Luka, pun lijepih utisaka.

Zadivljen je navikama Norvežana, time koliko drže do prirode, njene čistoće, zdravih stilova života, reda, dobre hrane… Ljubazni su, otvoreni, staloženi… Da doživi mnogo toga što voli i što je njegova filozofija hedonizma pomogla mu je prijateljica, triatlonka, naša Lidija Vukić. Ona odnedavno sa norveškim državljanstvom predvodi žensku reprezetntaciju te zemlje u podvodnom ribolovu i danas je sedma žena na svijetu u toj disciplini.

Gdje god se okreneš u Norveškoj je kao u nacionalnom parku

Kako je i zašto Luka Čupić odlučio da posjeti Norvešku?

“Nakon vrele sezone i puno rada u turizmu, odlučio sam da odmorim, ali da to bude svakako aktivan odmor. Prva ideja je bila da idem u Atinu, gdje su na marathon pošli članovi TK Herceg Novi, Goran Daničić i Ivana Tabaković, pa onda u Istanbul. Onda sam se sjetio da postoji i trka u Norveškoj, blizu Stavangera, gdje živi Lidija Vukić. Pripremao sam Lidiju prije šest godina upravo za tu trku. Kontaktirao sam je, rekao-dolazim, uzeo kartu na 12 dana i tako je krenulo”.

A u Norveškoj, sve je bilo sjajno, jedinstvena priroda, gdje god se okreneš kao da je nacionalni park, priča Luka.

“Zalivi, šume, pašnjaci, stijene, sve je zanimljivo i stvarno lijepo. Svakj dan mi je bio aktivan, jedan dan hajking, drugi trčanje, pa plivanje u bazenu. Bio sam u malom gradu Moi, gdje živi Lidija, sa svega par hiljada stanovnika. Za prvi vikend smo otišli u Stavanger, a drugi u Sandnes, grad pored njega. On je poznat po trojici braće Ingebrigsten, odličnih trkača. Jedan od njih, Jakob je i olimpijski pobjednik u Tokiju 2020.godine na 1500 metara. Peli smo se na njihovu poznatu stijenu, u široj okolini Stavangera. Zove se Preikestolen. Tu je snimana i “Nemoguća misija”, sa Tomom Kruzom. Visina stijene je 600 m i simbol je Norveške. Sa nje pogled puca na fjord, kojim plove i kruzeri da bi putnici mogli da razgledaju stijenu”.

Ujedno, tu je najpoznatija norveška trail staza, dodaje Luka. Svake godine je preko 100 hiljada ljudi obilazi. Lijepo je uređena i ko je bar malo spreman, tvrdi on, može da je prođe.

Vrijeme im je dok su se penjali bilo hladnjikavo, sa ledom na nekim mjestima. Gazili su i po snijegu. Ali, navikli su Lidija i Luka na razne uslove.

Iz saune u ledeno more

“Svakog dana imali smo neku izazovnu turu ili trening. Dva puta smo išli i u njihove karakteristične saune na obali, zapravo na splavovima. Ložiš unutra vatru, peć se zagrije do 60 stepeni, mi smo i do 80 izdržavali. Onda izlaziš da se ohladiš i uskačeš u Sjeverno more. Tako smo radili pet-šest puta u toku jednog sata. Ta nagla promjena toplo-hladno dobra je za oporavak i stvrano je prijalo. Kad izađeš iz saune na 4 stepena temperaturu, samo u kupaćim, toplo ti je. Šiba vjetar, a ne osjećaš ništa”, opisuje oduševljeno Luka, mada nama to izgleda previše ekstremno.

Planinarski domovi, kućice u staklu s neba

Ono što je još neobično zapazio tokom par šetačkih tura, to su planinarski domovi na vidikovcima.

“To je fantazija. Planinarski dom je zapravo kućica u staklu. Unutra naložiš drva, ako to prije tebe već neko nije uradio, presvučeš se. Ne smiješ da uđeš s patikama ili cipelama unutra, nego u čarapama. Sve je čisto, tu su I knjige za djecu na policama. Svako može sve da koristi, bez naplate. Iznad je solarna ploča, pa ima i struje. Helikopter je sve donio na stazu, za kućicu, da se ništa ne bi od prirode uništilo vozilima. Na svakoj boljoj poziciji su postavljene te planinske kućice. U njima je zabranjeno noćiti, ali preko dana se možete ugrijati i odmoriti”.

Polumaraton u Stavangeru-“Tri jezera”

A onda je i jedan dan bio pravi takmičarski, zapravo 4.novembar. Bio je to polumaraton (21 km), u Stavangeru, “3- Sjøersløpet”, koji se u prevodu zove “Tri jezera”.

“Trčali smo oko tri jezera. Bilo mi je nevjerovatno, 3000 učesnika, a staza je širine našeg Šetališta Pet Danica, na nekim mjestima i uža. Nije zaustavljan saobraćaj, nego smo trčali s biciklistima, dok nismo ušli u pravu trim stazu, koja je takođe dosta uska, dijelom je bio i makadam, kratke uzbrdice. Dosta teško za trčanje, ali uistinu lijepa staza u prirodi, posebno kad prolaziš dio kroz borovu šumu. Najviše učesnika bilo je iz Norveške, ali i drugih zemalja. Ja jedini iz Crne Gore, Lidija je nastupala kao Norvežanka. Zadivilo me koliko povjerenje vlada među Norvežanima i takmičarima. Jer, bilo je 3000 ljudi, ostavljali smo stvari na jednom mjestu s naljepnicama-brojevima, a nikog nije bilo od volontera da ih čuva. Poslije trke svako je pokupio svoje i nikome ništa nije falilo”.

Luka je istrčao taj polumaraton za 1 sat 27 minuta. Bio je na 133.mjestu od 2100 muškaraca. Zadovoljan je, s obzirom da je to bio kraj sezone i nije se spremao.

Šta dalje?

“Tek sada počinjem ozbiljno da se spremam za narednu sezonu. Idem sa Jelenom Tomašević u Panamu na Half Ironman, 25. februara iduće godine. Poslije toga idemo za Ekvador. Upoznao sam jednog triatlonca iz te zemlje ovog ljeta. Bio je 20 dana u Novom, stariji čovjek, ali smo stalno zajedno trenirali, vozili bicikl, plivali… Pozvao nas je da dođemo. To će biti, nadam se, još jedno lijepo putovanje”, priča Luka s novim žarom o budućem aktivnom odmoru, trkama i obilasku raznih krajeva svijeta.

Ovoga puta Novski portal je samo malo zavirio u Lukin svijet hedonizma, radosti i uživanja.