Više od četiri sata trajalo je u Institutu Igalo konsultativno saslušanje skupštinskog Odbora za zdravstvo povodom prevazilaženja problema u funkcionisanju te državne kompanije, ali se nije iskristalisalo niti jedno rješenje koje bi bilo dugoročno za njegov opstanak.
Bio je to tek prvi u nizu najavljenih sastanaka Odbora, kome su prisustvovali predstavnici tri reosrna Ministarstva, Fonda zdravstva, Opštine Herceg Novi, Instituta. Sljedeći sastanak biće za mjesec, ili mjesec ipo u Podgorici i sa predsvnicima manjinskih akcionara i Borda direktora.
No, svaki dan bez rješenja je gubitak vremena, ukazivali su predstavnici Instituta i poslanici iz Herceg Novog. Kako će Institut Igalo preživjeti sa finansijskom dubiozom od preko 30 miliona eura duga, neisplaćenim zaradama za dva mjeseca za 550 zapsolenih, stalnim blokadama računa, enormnim troškovima, balastom od 60% nemedicinskog kadra, odlivom medicinskog, sa niskim cijenama usluga prema Fondu zdravstva?
Svi čekaju konkretne poteze države, a oni dolaze sporo. Ipak, predstavnici Ministarstva su danas saopštili da predstoje dva modela za status Instituta: nastavak privatizacije sa češko-crnogrskim konzorcijumom, što je neizvjesno i podržavljenje, odnosno restrukturiranje Instituta, gdje bi država imala veći vlasnički udio.
Ministar finansija, Aleksandar Damjanović, ukazao da je da su problemi eskalirali i Institut se ne nalazi u nezavidnoj situaciji. Sa finansijskog aspepka Institut je u nezavidnoj poziciji sa više desetina miliona eura duga, u odnosu na prije tri godine obaveze su višestruko uvećane.
On je rekao da država kao vlasnik ima obaveze, neće dozvolioti da Institut nestane sa mape zdravstvenog turizma, iako su joj mogućnosti ograničene:
“Bilo je nekoliko zahtjeva iz Instituta za knjiženje prava svojine na zemljište. Svojinska prava ima država, a ne Institut. Ne postoje osnovi da se kroz privatizaciju pravo svojine prenese nad tim zemljištem, ono je državno. Otvoreni smo da čujemo pedloge sprovodive da se sačuva Institut uz poštovanje sudskih presuda. Niko ne pomišlja da ne stane iza okosnice ekonomskog razvoja Herceg Novg i zdravstvenog turizma u Crnoj Gori”, poručio je Aleksandar Damjanović.
Luka Đukanović iz Ministarstva zdravlja kaže da to Ministarstvo zapravo obavlja poslove uprave i organizacije zdravstvene zaštite, ali nema ulogu da rješava finansijske probleme državnih ustanova.
“Za dugoriočno rješenje za Institut radili smo u Minsitarstvu dva modela. Prvi je svakako namjanje poželjan, privatizacija. Protiv sam te klasične privatizacije. Drugi je restrukturitanje društva, a za to treba dvotrećinska većina društva u Skupštini i treba promijeniti odnos vlasništva u Institutu u korist države. Nakon toga bi Institut mogao da ostane u državnom vlasništvu ili da bude u javno privatnom partnerstvu. Apelujem u ime Ministasrtva na zaposlene, njihove tužbe ne pomažu Institutu, nti sebi”, naveo je on.
Fonda zdravstva juče je uplatio Institutu 655 hiljada eura avansa, kako bi se isplatila decembarska plata i iznosi po tužbama radnika. To je pola prvobitno traženog iznosa kaže direktor Fonda, Vuk Kadić, ali nije moglo više:
“Imamo specifičan ugovor sa Institutom o pružanju usluga. Lani je Institut prema osigranicima Fonda ostvario 93 hiljade noćenja, što je oko 3,3 miliona eura, uz vraćanje dugova uplatili smo blizu 4 miliona eura. Ograničeno smo budžetom. Po ugovoru smo dužni da u roku od 60 dana od faktursanja uplaćujemo novac I to smo uvijek ispoštovali”, ističe Kadić.
Iz Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma inistirali su u posljednje vrijeme da povežu sve strane da bi pomogle Instituta, ali to je bila nemoguća misija, kazala je njegova predstavnica Aleksandra Slavuljica Gardašević.
“Uvijek smo bili otvoreni za komunikaciju, pokušavali i nemoguće da napravimo most među nadležnima. Naš stav je jasan, da u perspektivi razvoja zdravstvenog turizma ne možemo govoriti ako ne osnažimo Institut. Strategijom razvoja zdravstevog turizma Crne Gore nije predviđeno 60 miliona eura, nego strategijom pametene racionalizacije, objansila je ona, zalažući se za ozbiljan pristup u donošenju odluka za Institut.
Dr Savo Marić rekao je da je problem višedecenijski, da se situacija stalno kompolikuje, te da im je juče stiglo rješenje iz EPCG da će im blokirati račun na 650 hiljada eura.
“Za ovakvo stanje najviše je kriv ljudski faktor. Aktuelni menadžment je imao nesreću da se mnogo toga nagomilalo, pandemija dvije godine, izostanak gostiju iz inostranstva, a tu su i naslijeđeni gubici. Nisam još čuo rješenje, osim da stečaj ne dolazi u obzir. Nikoga ne optužujem, ali nema strategije”.
Kazao je da radnici imaju pravo na nadokadu po tužbama, ali i da ljekari primaju dva do tri puna manju platu od kolega u javnom zdravstvu.
“Treba da usvojimo kolektivni ugovor, ali koče nas pregovori o privatizaciji. Nonsens je da u zabavištu medicinska sestra ima veću platu nego u Institutu Igalo. Svaki dan i sedmica je gubljenje vremena, tonemo sve dublje”, istakao je dr Marić.
Predsjednica Sindikata dr Marija Obradović, koja je inicirala peticiju za spas Instituta, kaže da su na žalost svjedoci da su u prošlosti o njima odlučivali ljudi koji ovdje nikada nisu bili.
“Mi alternativu u Crnoj Gori za ovaj vid rehabilitacije nemamo. Kako održati medicinsko osoblje sa platama koje kasne i sa značajno manjim koeficijentima od potpisanog granskog ugovora. Terepauti i medicinske setre dobijaju minimalce, a ljekari imaju koeficijent 7, 7 a u javnom zdravstvu 19. Da tužbi radnika nije bilo Institut bi već bio ugašen. Našli bismo lakše onda posao, jer je medicinski kadar deficitaran”.
Predsjednik Opštine, Stevan Katić, kaže da je neko 30 godina permanentno upropašćavao Institut.
“Petu sam godina na čelu Opštine i imali smo nebrojeno sastanaka sa bivšim permijerom i minsitrima, a rješnja nema. Ta Vladina Komisija koja je formirana, mora sa menadžmentom Instituta permanentno da zasjeda, situacija je sve gora i ugasiće se Institut i pored ovolike imovine, koja obuhvata skoro pola Igala. Očekujem od dražve i Ministarstva da pomognu”.
Katić se obratio i poslanicima i partijama, da ne postavljaju u Odbore direktora neznaveni kadar, već ljude koji su stručni i koji će znati da iznesu tešku situaciju, a Institut je mjesto za zadovoljavanje partijskih interesa, naveo je Katić.
Poslanica Simonida Kordić ukazala je da Institut istovremeno ima u poslovanju elemente zdravstvene zaštite, a s druge strane je i naučna institucija. Mora da se oslanja na Bolnicu Meljine, a ona dugo ne funkcioniše.
Poslanica Tamara Vujović kao bivša zaposlena u Institutu navodi da se kada se pomene ili pokušava sprovesti privatizacija sve staje.
„Herceg Novi je opelješen privatizacijama. Dodatno jedini brend grada je Institut i najviše zaposlenih je na pragu pete privatizacije. Otud strah. Dosta je bilo sa tajkunskim privatizacijama, vraćamo državi njene resurse, kaže premijer, ali vidmo da je država dala 20 miliona eura za Željezaru, znači, kada hoće država može. Gdje je stratško opredjeljenje za Institut?”.
Poslanica Paunović ukazala je na “neuralgične tačke” , dugogodišnje sudske sporove, tužbe radnika i presude koje blokiraju Institut, zatim na višak zaposlenih, a dovođenje penzionera u nedostatku radnika.
Poslanik Mugoša se zalagao da se Odbor izjasni šta hoće od Instituta i da se da precizna analiza ulaganja koja će dati smjernice za prtivatizaciju ili privatno javno partnerstvo.
Poslanik Maksim Vučinić je kazao da je sada privatizacija u statusu quo.
“Ni aktuelna Vlada nije načisto da li želi da obavi privatizaciju, ili da je zasutavi. Ja sam za restrukturiranje preduzeća, s obzirom na moje političko opredjeljenje, možda privatno javno partnerstvo.”
Poslanik Striković navodi da je neko zaboravio da je Institut i naučna baza Medicinskog fakulteta.
“Nama iz medicinske struke ne treba niko da pojašnjava koliko je kvalitet osoblja u rehabilitaciji pacijenata. Nezaobilazan je Institut Igalo. Najmanje treba da razmišljamo iz koje partije ko dolazi da bi se našlo rješenje. Ako treba mene okrivite, ali nas to neće nigdje odvesti. Treba da vidimo imamo li znanja i mogućnosti da riješimo situaciju. Treba da se saglasimo da Institut mora ostati u vlasništvu države, jer u Crnoj Gori nema konkurenciju, po mjestu, kadru, kvalitetu. Zabluda je da će neko raditi za ovako niske plate. Zašto je direktor pristao na loš ugovor sa Fondom? Opština treba da pomaže Institutu. Što se to dešava u Herceg Novom, gase se firme u najbogatijem regionu, Bolnica, Institut… Ova ustanova ima 10 miliona eura prihoda godišje i ne može da funkcioniše, to je pola budžeta većine Opština u Crnoj Gori. Moramo naći dugoročno rješenje i moramo zadužiti ljude iz resora sa rokom“.
Predsjednik novske Skupštine, Ivan Otović, upozorio je da Vlada nije ispunila zaključke Skupštine, one kratkoročne, a kamoli dugorčno da riješi njegov status, a opstanak Instituta je opstanak Herceg Novog.
U drugom krugu debate ministar Damjanović je ponovio da nezavisno od vlasničkog statusa i kako se s njiam upravja Institut ostaje, nada se sa boljom perspektivom, uz više odgopvornosti oko rješavanja dugova. Jer, kako je reako neće pregovarati o diskontu za dug prema Jugobanci koji je narastao sa 2 na devet miliona eura.
“Institut u stečaj mogu svakog dana uvesti radnici ili država, ili dobavljači, ali imajući u vidu njegovu perspektivu, mislim da krupne odluke moraju da se donesu. Svako odlaganje odluka o statusu Instituta, pogotovo vlasničkom, uvećavaju dubioze. Koji je interes manjinskih vlasnika? Hitno svi treba da se uključimo, jer je stanje neodrživo”.
Vuk Kadić se osvrnuo opet na cijene usluga i objasnio da ne može Fond sada odobriti nešto što nije rađeno 15 godina:
“Osim toga, najveća frekvencija naših osiguranika je u novembru i decembru, februaru i martu, najmanje u julu i avgustu. Ponudili smo za 20 odsto veće cijene, jer to je ono što možemo. Govorimo o 21 dan i 93 hilajde noćenja za prošlu godinu i nije reper Norvežanin ili Holanđanin. A usluge se ovdje ne pružaju subotom popodne i nedjeljom. Sa te strane nismo korigovali cijene, nego ih plaćemo iz jednog akta. Budimo realni. Povećali smo cijene 17 odsto a zvanična inflacija je bila 16,7 odsto. Ukoliko se nađu ekstra sredstva, uplatićemo ih. Nije nam cilj da potpišemo ugovor, a da on bude neodrživ”.
Primjetio je i da se članovi Odbora direktora imenuju po partijskom ključu, te da imaju duplo veće naknade nego u Odboru Fonda za zdravstveno osiguranje. Niko ne brani Institutu da se bavi i komercijalnom ponudom. “Ne postoji šansa da ću retroaktivno potpisati ugovor za cijene. Neću da me Agencija za sprječavanje korupcije ili bilo ko osuđuje”, kazao je Kadić.
Potencirao je da je neodrživo da u Institutu radi čak 330 nemedicinskih kadrova. Neshvatljivo mu je da su koeficijenti za plate tako niski već osam godina. Pomenuo je Bolnicu Meljine gdje je nađeno jedino moguće privremeno rješenje da bi ušla u sistem javnog zdravstva, ali i da bi prvi put Fond imao kontrolu nad uslugama. Kontrola fali i u Institutu.
I Luka Đukanović se saglasio da su koeficijenti poražavajući, ali zapitao je ko će obezbijediti deset miliona eura ukoliko se oni isprave:
“U Ministastvu zdravlja smo se borili za veće koeficijente u zdravstvu, ali ko će finansirati plate u okviru kolektivnog ugovora u Institutu? Ili moramo povećati prihode zdravstvenih radnika ili smanjiti broj zaposlenih. Država ne može da finansira privatni kapital”, poručio je Đukanović.
