Najveće priznanje Herceg Novog, kojim grad potvrđuje svoje temeljne vrijednosti, ove godine dobila je, pored patronažne službe Doma zdravlja i Bora Lučića, koleginica, novinarka, publicistkinja i umjetnica, Vitka Vujnović.
Zbog njenih postignuća u protekle više od četiri decenije, istrajnosti u praćenju, ali i kreiranju hercegnovske kulturne scene, lakoće u pisanju novinarskog i publicističkog teksta, želji da u svemu nađe i podstakne ono što je dobro za Herceg Novi, Vitka je Oktobarsku nagradu zaista zaslužila. Pogotovo ako znamo koliko često, ne samo na dodjelu Oktobarske nagrade, nego uopše na nagrađivanje, utiču politički, nacionalni, ekonomski i drugi činioci.
Vitka za Novski portal kazuje kako je zapravo prihvatila vijest da je žiri odlučio da bude jedna od dobitnica najvećeg priznanja grada, te koje misli i emocije je ta nagrada u njoj pokrenula.
“Prije petnaestak godina, mislim 2007. kolege, saradnici, prijatelji, nominovali su me za Oktobarsku nagradu, a meni su to rekli noć prije nego što su predali predlog. Kada sam pogledala ko je sve podržao tu inicijativu, rasplakala sam se, i komentarisala – ja sam nagradu ovog trenutka dobila, a kako će odlučiti žiri, ko zna. Nagradu su tada dobili drugi ljudi, a ja sam im iskreno čestitala. Ove godine sve je bilo slično, i mada sam nešto ranije saznala da sam ponovo predložena za ovo vrijedno priznanje, moj stav je bio isti, a zahvalnost kolegama, saradnicima, prijateljima, beskrajna. Nisam se raspitivala, ali sam od njih saznavala kada se sastaje žiri i kada čekaju odluku. Prijatelji su javili i da sam među ovogodišnjim laureatima. I opet je bilo suza, onih od radosti i onih koje su potekle zbog svih dragih ljudi koji više nisu sa nama, a znam da bi se radovali”, priča Vitka.
Bilo je mnogo čestitki, ali i mnogo ponosa. U jedno je bila sigurna:
“Sve što sam radila proteklih decenija u Radio Herceg Novom, sada Radio-televiziji, u Hercegnovskom pozorištu, sarađujući sa svima koji se na bilo koji način bave kulturom u našem gradu, prateći sve novske festivale, dajući kad god je trebalo podršku mladim ljudima, činila sam dajući najbolje od sebe. S druge strane, postojalo je, ili se budilo i u onima sa kojima sam sarađivala – najbolje što su oni znali i umjeli. To preplitanje rađalo je povjerenje, saradnju bez zadrške, čak i onda kada smo bruseći ideje različito mislili, pa i sukobljavali stavove i ideje da bismo našli najbolja rješenja”.
Zbog toga Oktobarsku nagradu Vitka doživljava kao krunu zajedničkih napora da kulturnu scenu Herceg Novog činimo stalno sadržajnijom, bogatijom, da, kako kaže, grad predstavimo u najljepšem svjetlu, jer Herceg Novi to zaslužuje.
“Ako sam na neki način bila posrednik i spona u tom kolektivnom pregnuću, jasno je da me pokretala bezuslovna ljubav prema gradu, ali i poštovanje i odgovornost prema ljudima sa kojima sam sarađivala, koji su stvarali i onima koji su to stvaralaštvo na bilo koji način podržavali i promovisali”, ističe Vitka.
Oktobarska nagrada sigurno spada u one velike životne trenutke koji nas natjeraju da i sami ocjenjujemo i preispitujemo ono što smo radili, priznaje ona.
“To je takođe trenutak koji zakuca pravo na srce, pa shvatimo da i nije najbitnije koliko smo i kako radili, jer su i propusti i greške sastavni dio tog procesa. Mnogo je važnije od toga koliko je ljubavi uloženo u to što smo radili i koliko smo bili spremni da sve urađeno, pa i tu ljubav i sa drugima podijelimo. To u stvari predstavlja onaj mali uspjeh koji je u svim oblastima, u kulturi posebno, vrijedan pažnje, ali i obavezujući”, smatra Vitka.
Sigurni smo da će još dugo Vitka nalaziti ljepotu u izgovorenim i napisanim riječima, stvaralaštvu i svim novskim posebnostima i ljudima.
