Roman „Sa suncem u očima“ autorke Olivere Doklestić promovisan je sinoć u dvorištu Kuće nobelovca Iva Andrića. Pored autorke, o romanu su govorili profesor doktor Aleksandar Jerkov i profesorka Svetlana Gradinac.
Olivera Doklestić je po obrazovanju inženjerka, ali po svestranom i radoznalom duhu je i pjesnikinja, književnica, slikarka, ekološkinja, sportiskinja i političarka. Njen roman “Sa suncem u očima” našao se prošle godine u užem izboru za “NIN-ovu nagradu. U njemu autorka vješto spaja stvarnost i fikciju, istakla je Gradinac.
“U naslovu knjige, na crtežu i već na prvoj strani romana Olivera kaže: “Sve ovdje je vezano za Sunce”. Mjesto početka radnje je upravo ova Njegoševa ulica kojom smo došli do doma Ive Andrića. Vrijeme je 8. novembar, nedjelja. Likovi, Stevan Radmilović, klinički psihijatar, rodom iz Kragujevca, a žitelj Herceg Novog, apatrid, ljubitelj umjetnosti, književnosti, posebno slikarstva. Vinsent van Gog, drugi je junak ovog romana. Iz 600 pisama koje je Vinsent van Gog napisao svom bratu Teu, Olivera Doklestić je izdvojila 28 citata kojima počinje svaki od djelova knjige”
Da bi napisala ovakav roman Doklestić je morala detaljno proučiti biografiju Vinsenta van Goga, ali i psihijatrijske metode liječenja pacijenata, dodala je Gradinac.
Prof. dr Aleksnadar Jerkov kazao je da je roman prvi put pročitao kada je bio kandidat za NIN-ovu nagradu, a da ga je drugo čitanje uvjerilo da se radi o djelu koje ima duboke poruke i višestruke slojeve.
“Veoma je važno to što vidimo, a “Sa suncem u očima” otkriva šta je to što zapravo ne vidimo, šta je dubinski sloj ovog romana, šta je to što ne vidimo a treba da vidimo. Čitav je niz elemenata koje ne mogu sve pobrajati. Jedan je, da li stvarno vidimo bližnjega, čovjeka, nepozanto? Je li potreban ovako jedan strašan incident koji nas podsjeća na jednu vrstu tragedije i tragičnih susreta u kom se preokrenu dvije sudbine i spoje dva čovjeka koji nemaju ništa jedan sa drugim, osim pomalo starosti?”
Profesor Jerkov je kazao da ne zna da li je u stvarnosti zaista posotojao lik starog doktora, ali da vjeruje da jeste jer je napisan uvjerljivo. To je potvrdila i autorka:
“Zaista je postojao profeor Radmilo Jovanović, bio je klinički psihijatar i čovjek koji je zaista bio mnogo više od kliničkog psihijatra. On je u ovom domu negdje 2015/2016 održao predavanje o Vinsentu van Gogu i o Dostojevskom”.
Zahvaljujući brojnoj publici Doklestić je kazala da je ovim djelom htjela da pošalje samo jednu poruku: Činiti dobra djela uvijek i na svakom mjestu, bez obzira na okolnosti, najvažnija je čovjekova dužnost.
