Teška situacija u Institutu Dr Simo Milošević traje duže vremena, a do danas su najveći teret osjećali radnici, zbog neredovnih zarada, odbijanja Vlade da potpiše kolektivni ugovor, kao i neplaćenih doprinosa za posljednje tri godine.
Kuvari su danas prelomili i obustavili rad, tako da nisu spremili doručak. Njihov uslov je bio da ukoliko danas ne bude plata, neće nastaviti sa radom, već će radni dan provoditi sjedeći u kuhinji. Ipak, poslije par sati, samo kuvarima su isplaćene dvije plate za april i maj, pa su nastavili rad.
Jutros smo ih zatekli ogorčene i ponižene. Kažu nam njima ovo nije bio plan, ali više nemaju izlaza, samo primaju obećanja, a zarade i kolektivni ugovor niko ne spominje.
Kuvar Nenad Vidaković za Novski portal kaže da samo traže svoja prava, da im se isplate dvije plate od zarađene tri. On je u Institutu 37 godina i danas je ponižen.
„Juče nam je rečeno da neće biti prije praznika uplaćena sredstva, a jutros nam je rekao direktor da će, ipak, biti dvije plate. Mi to čekamo da bismo počeli da radimo. Oko 40 kuvara i pomoćnog osoblja ne radi, iz obje faze Instituta. Jedino će dječije odjeljenje dobiti ručak“, kaže on.
Kako dodaju ostali kuvari, ne žele da dožive sudbinu Vektra Boke, jer neki koji su otišli u penziju prije godinu ili dvije još nisu ostvarili pravo na penziju, s obzirom da im se duguju doprinosi za tri godine.
Oni ističu da pripremaju oko 2500 do 3000 obroka za obje faze, a manjak je radnika. Samo tri žene peru 15000 tanjira, nije zaposlen niko sezonski u kuhinji, jer znaju da plate nisu redovne.
Pacijenti koje smo zatekli u restoranu kažu nam da podržavaju zaposlene i imaju razumjevanja za njih.
„Podržavam radnike, zbog situacije u kojoj se nalaze moraju pokazati nezadovoljstvo, iako ćemo i mi to osjetiti. Uslužni su, posvećeni pacijentima“, kaže nam Zoran iz Ugljevika.
„Podržavam, ljudi su nezadovoljni zbog primanja. Rukovodstvo i marketinški dio Instituta da odluče šta će i kako, jer ovo je blago koje ne znamo da cijenimo. Mnogo mi je žao ovih ljudi koji tu rade jer je sve besprekorno“, kaže nam Đenko Dabović iz Kostanjice.
Za razliku od pacijenata, koji podržavaju ovaj način borbe za opstanak Instituta, iako mogu trpjeti bez hrane, dio zaposlenih nije saglasan sa kuvarima. Kažu, boje se da će ovo biti kraj Institutu, jer ako Institut napuste Norvežani, nema im „spasa“.
V.d. direktora dr Savo Marić nije htio da daje izjavu, samo nam je kratko rekao da je situacija teška i da traže rješenje.
Podsjetimo, radnici Instituta su posljednju platu primili za mart. Prije nekoliko dana Skupština je usvojila jednoglasno odluku za pomoć Sindikatu u iznosu od 27.500 eura iz budžetske rezerve i očekuje da sličan potez sa uplatom od 400 hiljada eura iz buđžetske rezerve, učini i Vlada.
