Među posljednjim živim veteranima Drugog svjetskog rata u našoj zemlji, u Igalu, u Skojevskoj ulici, živi, koje li slučajnosti, nekadašnji skojevac, Petar Perišić. Učesnik
Trinaestojulskog ustanka, pa kurir komandanta Pete proleterske udarne brigade Save Kovačevića, borac za pravedno, slobodno društvo, častan, skroman, hrabar , istrajan u svojim uzvišenim idealima, do danas beskompromisni antifašista, 99-godišnji Čevljanin i Novljanin.
U Danu pobjede nad fašizmom, otvara brojne priče iz ratnog djetinsjtva, sjeća se detalja kada je s ocem kao 14-godišnjak bio u partizanima, svih borbi, posebno Sutjeske, gdje je poginulo 7000 boraca. On je bio u Trećoj diviziji, kao Savin kurir, gutao je papir da ga ne bi slučajno neprijatelji našli…Sjeća se ranjenika, žrtava, gladovanja, susreta s Titom na Zelengori , najzad I slobode i pobjede nad fažizmom stečene krvlju.
“To je bila prava pobjeda, ali danas se to dosta mijenja i pada dosta sijenki na Dan pobjede nad fašizmom 9.maj i 15.maj kada je Njemačka potpisala kapitulaciju. Onda se tačno znalo ko su pobjednici a ko gubitnici,a sada se sve izmiješalo, izjednačavaju četnike i partizane. To istorija ne dozvoljava, jer četnici su bili sa Njemcima koji su ih hranili, oblačili, naoružavali I borili su se s njima protiv nas. Četnici su čak bili žešći borci nego Njemci”, zbori Perišić.
Nije dobro, kaže, što se u Crnoj Gori i u Evropi pravi revizija istorije, pa one koji su se zaista borili i ginuli za slobodu svoje zemlje i naroda miješati sa onima koji su bili neprijatelji.
“Četnici su znali da pljačkaju, kolju,ubijaju, a partizani,sjećam se, gledali smo jabuke, a niko nije jednu smio da ubere, jer smo poštovali naređenje. Ništa ne smijemo uzeti, ako nam ne daju. Sjećam se da su i dva divna skojevca strijeljana zbog navodno dvije kape koje su uzeli”.
Stari borac prati još sve što se dešava u Crnoj Gori i ne dopada mu se što opet prepoznaje da se pojavljuje fašizam.
“To uvijek vodi nekakvom ratu i propasti čovječanstva.Koliko je samo naroda izginulo tokom Drugog svjetskog rata, popaljeno sela,gradova, kuća, svega.Treba da nam je zauvijek nauk. Pretežno su kod nas četnici palili. Mladima se to danas,na žalost, dovoljno ne objašnjava. Stari su umrli, ili zaboravili, a profesorima iz nekih razloga to nije mnogo stalo. Sve više se sluša crkva. Malo je ostalo od naših ideala i uvjerenja. Nema bratstva i jedinstva, drugarstva, zajedništva, puno je podjela…”,zabrinut je Petar.
Žao mu je i što u Crnoj Gori postoje danas dvije boračke organizacije. U objema je sve manje učesnika NOB-a, a trebalo bi da njeguju iste vrijednosti.
“Bili smo rame uz rame, ginuli za slobodu, ali pojedinci su se prodali. Jedni dobijaju danas ruska odlikovanja, a drugi pravi antifašisti se zaboravljaju… Ne znam ni s kim bih mogao popričati više. Nije trebalo da Putin napadne Ukrajinu. Mada i oni su krivi, htjeli su u NATO, a Putin ne da mu NATO bude na granici. Trebalo je razgovarati da narod ne gine.”
Boli ga što se se u Crnoj Gori više ne cijeni ljudskost, progresivne ideje, herojstvo iz NOB-a.
“Grehota i tuga je kakvi su sve ljudi dali život za slobodu, mahom mladost, a da danas to u našoj zemlji neko gazi. Volio bih da hoće ove silne partije da se slože, pa da se sve bore za boljitak naroda, a ne za fotelje, to bi bilo dobro. Ko će braniti Crnu Goru ako je neko napadne? Nemamo ni Vojske kako je bilo, a niko iz partija se ne bi našao da stane na čelo jedinice i da ide u borbu za slobodu Crne Gore, da žrtvuje život, porodicu…Treba nam, kao nekada, dobra volja i ideja. Neprihvatljivo je da se mladi koji su opravdano nezadovoljni postojećim stanjem umjesto borbe za svoju budućnost, nađu kao nečije sredstvo propagande i obračuna”, zaključuje Petar Perišić.
