Dok pravoslavni vjernici ovog 14. februara obilježavaju Svetog Trifuna, kao “Dan vina i vinara” u zapadnoj tradiciji, koju posljednjih godina preuzima i druga strana planete, slavi se Dan zaljubljenih – Sveti Valentin.
Iskazivanje ljubavi partneru, prijatelju, djeci, porodici, kućnom ljubimcu, sitnim pažnjama, kroz poklone, romantične večere, putovanja, obavezno cvijeće, prati ovaj dan koji postaje globalni fenomen. Njegovi korijeni sežu do rimskih festivala plodnosti, što malo ko zna. Jer danas se uz sve emocije prožimaju i komercijalni motivi, želja za profitom. Mnogima bi, ipak, dobro došao, lijep gest kao dokaz poštovanja i ljubavi. A toga je sve manje.
Dan zaljubljenih je dobio ime po Svetom Valentinu, ali se vezuje za dvojicu svetaca – jednog iz Rima i drugog iz Ternija. Legende govore da je rimski Valentin tajno vjenčavao vojnike uprkos zabrani cara Klaudija Drugog, dok druge priče navode da je pomagao hrišćanima da pobjegnu iz zatvora i da je potpisao prvo „ljubavno pismo“ riječima: „Tvoj Valentin“.
Sveti Valentin je postao pokrovitelj zaljubljenih u 14. vijeku i to prvo u Engleskoj i Francuskoj.
Uglavnom, na Trifundan ili Sveti Valentin, prema vjerovanju, ako pada kiša godina će biti plodna, a poslije njega zima počinje da popušta i da se budi proljeće.
U Herceg Novom se mimoza probudila i budi, prkosi kiši, i upravo na ovaj dan su centralne svečanosti Praznika u njenu i slavu ljubavi i prijateljstva.
