Završen je 9. Hercegnovski strip festival, uz dosta izuzetno osmišljenih i organizovanih događaja kojima se mogu podičiti ne samo osnivači HSF-a, nego i grad. Izdvajamo dvije priče koje počinju stripom, a otvaraju i druge zanimljive teme.
Na promociji novog dijela stripa “Jomar-Petra svilena” čuli smo od njegovog tvorca, hrvatskog umjetnika, Milka Peka, da priča slovenskog junaka Jomara počinje u 6.vijeku. Umjetnik, u znak bunta, započinje priču tada umjesto da je po istorijiskoj tvrdnji započne u 7. vijeku, za kad se smatra da su Sloveni došli na ove prostore.
Promocija na taraci Gradske kafane bila je posebno prijatna, održana bez mikrofona i sa publikom praktički za istim stolom sa umjetnikom, tako da podsjeća na stare besjede „uz oganj“.
U stripu glavni junak Jomar putuje kroz današnju Hrvatsku na konju, uz pratnju ovčara Leka. Usput se sprijatelji sa Ilirima za koje nam istorija tvrdi da su tu prije Slovena koji dolaze vijek kasnije.
“Svi bježe od toga, oba naroda su starosjedioci Evrope”, ističe Peko.
Jomar(Petra Svilena) je druga u serijalu slovenskog putnika, a umjetnikova 23. knjiga koja, kako on kaže “priča priču o nama kroz vrijeme”
“Ti pišući slušaš što ti govori junak kojega si stvorio, ako si mudar poslušaš ga”, objašnjava Milko Peko kreativni proces.
Umjetnik se dotakao problema manjka domaćeg izdavaštva, istakavši kako se naše izavačke kuće, uglavnom, bave reprintom stranih izdavača.
“Ono što je posebno izazovno za nas umjetnike sa ovih prostora jeste da se naši projekti slabo ostvaruju, a pod opravdanjem da nisu vremena ili da nema novca. Novac za ulaganje u strip je minoran, a vrijeme? Sami ga stvaramo i oblikujemo. U susjednoj Italiji deveta umjetnost je odavno prava industrija.”
Strip je čedo novine, on koketira sa narodom, kaže Peko. Čitaju ga svi, od djeteta do visokog intelektualca.
“Imamo o čemu pisati, slikati, crtati..Svi su u stanju da stvore neki vid umjetnosti, da budu dio stvaralačke istorije našeg ognjišta. To je ostavština za budućnost”,
Slijedi Jomar 3, a mi se radujemo i čekamo slovenskog putnika, jer nam obećava da će proći i kroz Boku. Čekamo ga da dojaše.
Kafa sa maestrom
Maestru Milu Manari, glavnoj zvijezdi proteklog vikenda posvećen je i događaj “Na kafi sa maestrom”. Razgovor sa Manarom vodio je novinar Vuk Perović.
Maestro je govorio o svojim počecima, te značaju 60-ih godina prošlog vijeka za umjetnost, osvrnuvši se na pokrete koji su uticali na slobodu i odnos ljudi pa i na umjetničku revoluciju: hipi pokret, mini suknje, erotski pokret:
“1964. godina je revolucije i za strip jer tada Pop-Art pokret ušao na italijansko tržište, tada strip crtači dobijaju posebniju ulogu i počinju da se bave crtanjem ozbiljnije, a posebno erotskim stripom, danas je takav strip izgubio oštricu i unaprijed je cenzurisan političkom koreknosti”, objašnjava Manara
“Kao što je kuhinja dio kulture tako joj je potreban i erotizam, ali ne pornografija”, dodaje on
Na pitanje Perovića, o popularnosti italijanskog stripa na našem podneblju kaže:
“Ne čudi me to, osim jezika i visine, jako smo sličan narod, pokretom, komunikacijom i govorom tijela”, odgovara kroz smijeh maestro.
O stripu Karavađo, čije table možete pogledati u Galeriji Josip Bepo Benković, i slikaru kome je posvetio strip ističe:
“Karavađu se divim čitav život, on mi je omiljeni slikar, njegove slike pričaju priče. On je bio slikar-narator. Njegov je život fascinantan, zato je zaslužio strip”
Upoređujući strip sa filmom, Manara kaže da je strip siromašan, ali sa druge strane njegova prednost je u tome da trpi sve, nema ni budžet, pa je stvaralaštvo neograničeno.
”Svi oni zvučni efekti, ton govora glumca, muzika, pokret…sve je to u filmu jasno prikazano, u stripu je to spakovano u onaj mali prostor između dvije sličice i na čitaocu da oživi”, zaključuje Manara.
