Nakon promocije u šest gradova Crne Gore, regiona i Evrope, knjiga “Mala Dolores” Josipa Tripovića biće predstavljena beogradskoj čitalačkoj publici, u organizaciji Kuće Đure Jakšića 24. novembra u 18h, uz svojevrsnu promociju i Boke kotorske.
O knjizi će govoriti autor i profesor književnosti Maja Belegišanin, koja je jedna od inicijatora za ovu promociju, zajedno sa porodicom Milovanović iz Beograda. Program će upotpunit flautistkinja Ružica Vunduk zajedno sa njenom profesoricom Slađanom Bojović koja će je pratiti na klaviru. Obje dolaze iz Muzičke škole Stanislav Binički.
“Posebno sam ponosan što će ova knjiga, nakon Herceg Novog, Tivta, Podgorice, Zagreba, Bjelovara, Salzburga, biti predstavljena Beogradu u najljepšem njegovom dijelu-Skadarliji. Veliku čast imam što ću sve ovo doživjeti u kući Đure Jakšića. Dan prije promocije biće organizovano upoznavanje sa organizatorima i detaljniji dogovor o toku samog programu koji će bit upriličen te večeri. Plan je da nakon promocije predstavim publici preko fotografija Boku kotorsku, Herceg Novi, kao i Baošiće mjesto u kojem živim”, priča nam Tripović.
Slajdove je sam montirao. Prvi slajd koji prikazuje Boku prati pjesma Muzičke radionice – “Pjesma o Boki”, drugi slajd o Herceg Novom prati pjesma klape Bokelji i Tereza Kesovija – “Ima jedan grad na moru”, a treći, koji predstavlja Baošiće publika će gledati uz pjesmu Vladimira Savčića Čobija –“ Baošići moje mjesto milo”. Nakon toga biće prikazan spot Boka benda – “Bokeško srce” i Starog kapetana – “Dok plovim Bokom” koji će dodatno obogatiti predstavljanje Boke.
Uskoro nova knjiga “Dok drugi pričaju o nama”
Inače, po povratku iz Salzburga Tripović kaže da je dobio inspiraciju za temu treće knjige kojoj je dao naslov “Dok drugi pričaju o nama”.
“Priča je smještena na jednom otoku koji može bit dio sela, grada, regije ili države, a o tome će da odluči sam čitalac gdje će prepoznat i vidjeti sve te likove koji ga okružuju. Priča je inspirisana prije svega ljudima koji zabadaju nos u tuđe pinjate, a ne vide i ne paze što se kuva u njihovim, pa tako neobadani za ono što bi trebalo biti naprave da im objed zagori. Ili u prevodu, da budem jasniji, srozaju svoj život ne gledajući kako bi mogli iskoristiti sve blagodeti koje ih okružuju na ovom zemaljskom svijetu i pomoći sebi i biti možda bolji od onog tamo nekog na koga su ljubomorni”, ističe Tripović.
U njegovoj novoj knjizi opisani su i oni dobri ljudi koji svojim idejama i upravo sopstvenim uspjehom pomažu drugima.
“Morao sam opisati i one slatke śjore koje na rivi, sa prozora na prozor ili u nekom od đardina vode slatke debate, one naše, što bi rekli, ispod kraja ćakule. Te ćakule su bezazlene čak i simpatične. Priča je pisana na bokeškom dijalektu. Nadam se da će ova knjiga zaokupirati veliku pažnju baš ovog kraja, treba je sa pažnjom pročitat i razmisliti što želim poručiti”.
Tripović je siguran da će čitaoci imati prilike da se dobro nasmiju i zabave kao što je on uživao dok je pisao i završio za samo dvadeset dana.
