Naš Novljanin, Antonije Pušić poznatiji pod pseudonimom Rambo Amadeus, muzičar, performer, kompozitor, tekstopisac, uvijek je originalan, kreativan, praktičan, čak i onda kada “ne pogađa cilj”. Na ovdašnjoj FB Grupi Prezadovoljnih građana Herceg Novog objavio je zanimljivo viđenje kako bi centar grada mogao da postane oaza za pješake:
Evo, otkad su ovi radovi u Njegoševoj, bez obzira što je sve raskopano, prijatno je šetati u miru kroz grad bez automobila, koji su zapravo zadnjih decenija bukvalno oteli ulice pješacima.
Holandija je 1972. godine donijela zakon po kom pješaci i biciklisti imaju prednost nad autima. Ulazak u Centar Amsterdama se jednostavno ne isplati, parkinga nema, preskup je, bicikli piče na sve strane, pa je prosto nemoguće voziti auto. Ako ga ko i vozi to je neki kudravi gastarbajter, kom je još uvijek fora da sjedi ” ko hadžija” u autu. Holanđanina u autu možete vidjeti jedino van gradova. Holanđanin je stekao naviku da pješači i vozi bicikl, jer je to zdravo, produžava životni vijek, popravlja zdravlje. Bez obzira što je tamo mnogo nepovoljnija klima za to nego u Novom.
Razgovarao sam malo sa mojim prijateljima Novljanima, svi se slažu da bi bilo super napraviti pješačku zonu od Topljanke do Taxi stanice kod Gradske kafane.
Dozvoliti ujutro od 6 do 7 da prođu kombiji za snabdjevanje, a poslije toga, grad bi sinuo punim sjajem, baš kao i u drugim poznatim destinacijama.
Uvesti puno linijskih malih električnih buseva koji bi preuzeli ulogu automobila i bešumno prevozili narod gornjim putem. Napraviti saobraćajnu uredbu po kojom ti busevi imali apsolutnu prednost u odnosu na sve ostale učesnike u saobraćaju. Na Jadranskoj magistrali staviti veliki parking u Sutorini i u Zelenici, kao i gore na Podima. Svi turisti koji dolaze bi brzo shvatili da im se mnogo više isplati da odmah u dolasku parkiraju auto na tim parkinzima, i da koriste gustu mrežu javnog, elekričnog bešumnog prevoza. Grad bi postao efikasniji, prohodniji i prijatniji i za život i za odmor.
Vidim, dosta se gradi po rivijeri, pa je ovo jedini način da se izbjegne konstantni saobraćajni čep, koji će naposljetku, sam od sebe, natjerati ljude da se snalaze na drugi način, ili promijene destinaciju zauvijek.
Što se same gradnje tiče, Španci su prošli kao bosi po trnju, turistički bum koji su imali sedamdesetih ih je potpuno raspomamio. Danas imaju 180 000 aparmana koji su prazni, neprodati, mnogi se sada i ruše, jer su ukapirali da niko ne želi da dolazi na odmor iz betona – opet u beton. Ta besomučna gradnja je, naravno, izazvala i činjenicu da je Španija jedna od najzaduženijih zemalja u Evropi.
Eto, da ne davim više. Problem postoji, ali postoji i sasvim efikasno rješenje. Samo je sada pitanje da li se ovo razumije na pravi način. Meni je plan da u Novom provedem penziju, pa bih volio da mi bude prijatno, a jedini način da se čovjek osjeća lijepo je da svima oko njega bude prijatno. Praviti profit tako što se samo izdaju dozvole za gradnju je kratkoročna i jednokratna zarada za grad, ali po cijenu dugotrajne, nenadoknadive štete koja našim unucima stiže na naplatu. Pišem ovo u najboljoj namjeri, jer sam vezan za Novi, i navijam da grad bude stvarno prijatan svima za život. Ne samo investitiorima, koji zidaju, a odmore provode negdje daleko, na prijatnijem mjestu.
Antonije Pušić, Rambo
