Stišava se prvi talas nepovjerenja u kvalitet ribe kod stanovnika Boke kotorske, nakon informacija iz oktobra o pojavi VER virusa kod nekih jedinki.
Ribari i ronioci više ne primjećuju uginule i bolesne jedinke kernje i brancina, a u hercegnovskim ribarnicama tvrde da nikada nisu ni imali zaraženu ribu. Podsjetimo da, iako je i Specijalistička veterinarska laboratorija saopštila da se bolest ne prenosi na ljude, tražnja u oktobu i početkom novembra bila je lošija no obično.
Sve je sada bolje, riba se sve češće konzumira, jer je počeo i božićni post u pravoslavlju i mnogi već nastoje da osiguraju što bolje i jeftinije darove mora za slavske trpeze.
Na žalost, primorci najmanje kupuju ribu tokom godine, potvrđuje Novskom portalu Goran Daničić, koji već deset godina s ocem i bratom ima ribarnicu “Adria pesca” u Meljinama.
“Uvijek mi je fascinantno što su većina mojih mušterija Rusi. Oni imaju više znanja i osjećaja za to koliko je neophodno jesti ribu nego mi koji smo ovdje, pored mora, čitav život. Radimo sve moguće da kupce obavijestimo i motivišemo da bismo plasirali ribu”, navodi Daničić, koji je, inače, i jedan od novskih triatlonaca.
Najviše se traži svježa riba iz našeg mora
Ponuda ribe je, uglavnom, tokom cijele godine dobra. Ima više lokalnih ribara koje ovoj i drugim ribarnicma na gradskoj pijaci, u Igalu i Bijeloj, obezbijeđuju svjež ulov.
“Primjećujem da je posljednjih godina malo slabiji ulov, ali se nekako snalazimo. Sarađujemo sa ovdašnjim ribarima koji love u zalivu, ali i sa onim iz Budve i Bara, koji love na otvorenom moru. Nastojimo da stalno imamo svježe ribe u ponudi, pogotovo sada, jer je počeo post 28. novembra”.
Mještani su navikli i obično kupuju luc, ili oslić, barbun.
“To je kočarska riba koja se ovdje najviše lovi i konzumira, jer oslići imaju manje kostiju, a barbuni su bogati jodom. Popularni su i sarduni, gavice, sardela, bukva…I grdobine ima tokom cijele godine. Prošao je stađun od kozica, počinje dobar ulov sipe. Iza Nove godine počinju bukve, ali sve se mijenja i nije baš kao nekada da se zna tačno period kada neke vrste ima ili nema. Tako je, recimo, bilo mnogo palamida do prije mjesec u zalivu. Više nismo znali što da radimo s njima, pa smo nakon otkupa i dio zamrzli. Tokom ljeta su se dosta hvatali grujevi, koji su odlični za brodet, pa smo jednu količinu takođe zamrzavali. Sada se traži u ovom periodu slava gruj, a teško ga je uloviti. To što smo imali zamrznuto odmah smo prodali”, priča nam Daničić.
U ribarnicama ima naravno i gajene ribe, brancina i orada, kao i uvozne, lososa, tune, hobotnica, ali dominira svježa riba iz Jadranskog mora. Ljeti i se često nađu i veliki domaća tuna i sabljarke. Međutim, ribari koji su išli na tune i sabljarke love na parangale luce, raže, kokote…
Cijene ribe
Za razliku od trgovaca koji drastično povećavaju cijene proizvoda, u ribarnicama one su, uglavnom, konstantne, ili uvećane za euro-dva u odnosu na ranije godine, ističe Daničić. Ipak, prvo “planu najjeftniji i najslađi” sarduni, sardele, gavuni…koji se prodaju za 4 ili 5 eura kilo. Može od kila troje da se lijepo najede.
Veoma je popularna sardela koja se zapravo naziva još i gavica ili srdela, dok se za inćuna koristi i naziv sardun, pa oni koji ne znaju razliku, često brkaju i nazive.
Tradicionalni alati i ribanje
Tu sitnu i veoma zdravu plavu ribu, hvataju ovdašnji ribari plivaricama, potegačama tokom cijele godine u zavisnosti od vremena i mjesečine.
“Ribolov mrežom potegačom ima viševjekovnu tradiciju upotrebe na području Boke kotorske, i ima jak sociološki i kulturološki značaj za stanovništvo. Ujedno, ribolov mrežama potegačama ima veliki značaj i za turizam, na prvom mjestu što obezbjeđuje svježu zdravu hranu iz mora bogatu omega 3 masnim kiselinama, a zatim predstavlja i turističku atrakciju, jer je ovaj način ribolova u koji je uključen veliki broj ljudi jako atraktivan turistima. Ovaj tip ribolova podrazumijeva okupljanje jata riba pomoću svijetla (svijeće), zatim privlačenje jata bliže obali i opasavanje jata mrežom potegačom. Mreža se zatim rukama izvlači na mjesto na obali koje se naziva ribarska posta. Pored mreže potegače, ove vrste se love i malim mrežama plivaricama na ulazu u Bokokotorski zaliv, i u znatno manjoj mjeri velikim mrežama plivaricama na otvorenom moru”, objašnjavaju ihtiolozi Instituta za bilogiju mora.
Iako je tradicionalni ribolov značajan kao kulturološko-sociološki fenomen, karakterističan za Boku kotorsku, ovaj vid ljudske djelatnosti još uvijek nije zaštićen kao nematerijalno nasljeđe, iako za to ima sve predispozicije.
U svakom slučaju, na mnogim trpezama tokom 40 dana posta, uzdržavanja od mrsne hrane i alkohola, ali i griješnih misli, želja i djela, naći će se više ribe. A nje, srećom, još ima dovoljno, sitme, krupne, divlje, gajene, kvalitetne.
