Ispred Centra bezbjednosti u Herceg Novom okupili su se danas predstavnici Vlade, čiju delagciju je predvodio potpredsednik Vlade i predsjednik Bošnjačke stranke, Ervin Ibrahimović, članovi tri NVO, organizatori skupa, porodice stradalih, građani, da nakon 31 godine od stradanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica odaju poštovanje žrtvama. One do danas nisu dobile spomen obilježje, niti je država ustanovila Dan sjećanja na njih.
Prvo minut ćutanja, pa polaganje cvijeća ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, a onda riječi poštovanja s jedne i osude s druge strane.
U ime Vlade potpredsednik Vlade i predsjednik Bošnjačke stranke, Ervin Ibrahimović, kazao je da ovaj skup doživljava kao osudu zločina i spremnost da se bore za pravdu žrtava i njihovih porodica.
„Ni poslije toliko godina nemamo spomen-obilježje žrtvama ovog zločina i deportacije. Pozivam sve da damo maksimum kako bismo postavili obilježje koje je potrebno svima da nas upozorava da ne zaboravimo, ali i da se zločin ne ponovi. Zato poručujem da neću dozvoliti da se ovaj zločin zaboravi i borićemo se da porodice budu na jedan način zadovoljene, a inspiratore ovog strašnog zločina da dovedemo pred lice pravde i da pravda pobjedi. Zadovoljenje pravde je ljekovito za cijelo društvo, u suprotnom šaljemo strašnu poruku da se zločin u Crnoj Gori isplati“, poručio je Ibrahimović.
Tea Gorjanc Prelević u ime Akcije za ljudska prava je podsjetila da ta organizacija i Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje već 14 godina organizuju memorijalno okupljanje ispred Centra bezbjednosti.
„Tog 25. maja 1992 godine prva grupa nezakonito uhapšenih izbjeglica sa ovog mjesta upućena je u kazneno popravni dom u Foči. Taj zatvor u to vrijeme više nije bio zatvor, bio je to logior za nesrpsko stanovništvo u kome je većina ljudi stradala. Dva dana kasnije upućena je i druga grupa na drugu lokaciju Republike Srpske i prema nezvaničnim saznanjima stradali su od granatiranja, na nepoznatom mjesto. Od tih ljudi niko nije preživio i većini se ni grob ne zna. Od onih koji su upućeni u logore 12 je preživjelo“, navela je Gorjanc Prelević.
Žrtve moraju da se uvaže i da bude javno u obrazovnom sistemu da bude lekcija o zločinima koji su se desili u Crnoj Gori i da postoje tri rečenice što znači deportacija, rekla je Tamara Milaš iz CGO. U civilnom društvu su razočarani kako institucije tretiraju ovaj zločin.
„Prošlo je osam godina od kada je Specijalno državno tužilaštvo usvojilo strategiju istraživanja ratnih zločina kojom se obavezalo da će ovaj, ali i sve druge zločine preispitati i utvrditi odgovornost. Za osam godina nije učinjeno ništa, a ne postoje ni naznake da će se nešto riješiti, a to ukazuju i predstavnici međunarodnih organizacija. Gotovo sve političke strukture koriste ovaj zločin na manipulativan način pogotovo u predizbornim kampanjama“, rekla je Milaš.
Alen Bajrović, sin Osmana Bajrovića, u emotivnom obraćanju molio je nadležne da konačno nešto urade da se zna šta se desilo sa izbjeglicama, među kojima je i njegov otac čije posmrtne ostatke nije još našao.
„Njega je policija Crne Gore, tačnije Centar bezbjednosti Herceg Novi zarobila u našoj porodičnoj kući u Bijeloj. Nasilno su ga istrgli iz zagrljaja mene i sestre i dovela u ovo stratište i logor i nakon toga ništa ne znamo. Postavljam pitanje institucijama: šta su uradila sa mojim ocem, gdje su ga ubili i kako je ubijen? Tražim da se sprovede pravična istraga da nalogodavce i izvršioce privede pravdi i sve koji su učestvovali u zločinu“, rekao je Bajrović.
On je dodao da je ogorčen na institucije koje nisu dale ni djelić energije kako bi se zločin rasvjetlio. Poziv da prisustvuje okupljanju poslali su, kako kaže, i predsjedniku Jakovu Milatoviću, ali on nije došao. Bajrović mu je zato postavio javno pitanje:
„Da li su sve žrtve u Crnoj Gori jednake? Da li su svi građani jednaki? Svjedoci smo da je 30. aprila bili u Murini, pa pitam zašto nijeste došli i ovdje? Da li zato što su ovdje ubijeni Bošnjaci islamske vjeroispovjesti?“.
U ime Građanske alijanske se obratila Amina Murić i podsjetila da je za ovaj zločin pokrenut proces za devet pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova, a za sve njih je određena oslobađajuća presuda.
„Ono što ostaje nejasno jeste kako lica koja su boravila u Crnoj Gori nisu bila štićena konvencijom o statusu izbjeglica. A o kvalitetu samih sudskih presuda govore i izvještaji Evropske komisije koji kažu da postupak nije pratio međunarodno krivično pravo. Imamo prisutne zvaničnike iz Vlade, što moramo okarakterisati kao nadu da će se na valjan način pokrenuti sudski procesi. Nadamo se i da će se napraviti spomen obilježje, koje je i ministar Adžić prošle godine podržao“, navela je Murić.
Vido Drašković iz LP Kotora kaže da svake godine prisuustvuje ovom događaju i šalje apel nadležnima u Opštini i državi da se postavi spomen obilježje, iako to ne stiže do njih:
„Mi danas upućujemo saučešće i pružamo utjehu porodicama, mada nema utjehe kada gubite svoje najbliže. Neophodno je da se otkriju počinioci i nalogodavci kako bi duše pokojnika počivale u miru“.
Tea Gorjanc Prelević na kraju je podsjetila na sve koji su ranije bili sa njima, a sada ih nema. Podsjetila je i na njihovu borbu. To su: Zorica Jovetić, Blažo Krivokapić, Mirsad Kurdaš, Slobodan Pejović, Rifat Rastoder i Radomir Prelević.
Skupu su prisustvovali i premijer Vlade Dritan Abazović, ministar pravde Marko Kovač, državni sekretar Ministarstva odbrane Krsto Perović, v.d načelnik CB Herceg Novi, Slobodan Đokić, a u ime Opštine Herceg Novi samo menadžer Dušan Vukić.
