Šesti dan protestuju radnici Instituta, a do danas im niko nije odgovorio na njihove zahtjeve. Oni su i danas blokirali magistralu i ulicu Sava Ilića, tako što su pola sata prelazili pješačke prelaze. Oni ne odustaju, danas će Izvršni odbor Sindikata odlučiti o daljim koracima, ali vozači postaju sve nestrpljiviji, pa je juče šleper krenuo na pješake, a danas je jedan vozač sa malim autom krenuo na masu, ali nije uspio da prođe. Prvi put na lice mjesta bila je i policija.
Uz zaposlene, koji nisu raspoloženi za razgovor, kažu „sve smo rekli“, izlaze i daju im podršku brojni pacijenti. Tako smo danas na protestu zatekli pacijentkinju iz Danske, Ingelise Mogensen, koja veoma emotivno doživljava sve što prolaze zaposleni.
„Dolazim osamnaest puta u posljednjih pet godina. Promovisala sam Institut u Danskoj jer dosta Danaca ne zna za ovo mjesto, ne zna za profesionalne doktore i stručno osblje. Sada sam informisana od zaposlenih da ne dobijaju plate, osjećam se veoma tužno zbog zaposlenih. Došla sam preko agencije koja je platila dosta novca da ostanem ovdje tri sedmice, šta se dešava sa tim novcem? Zašto menadžment ne plaća zaposlene sa mojim novcem? Ja sam zamalo zaplakala, a osoblje je uvijek nasmijano i radi veoma vrijedno, ne zaslužuju da budu neplaćeni. Tužna sam, razgovaraću večeras sa agencijom da novine u Danskoj objave šta se dešava u Crnoj Gori. Svako veče se molim da menadžment plati moje specijalne doktore i sve dobre ljude ovdje. Mislim da su svi ljudi u Crnoj Gori pažljivi prema turistima. Kad god dođem sama, ako mi se nešto desi, ako se razbolim ili izgubim novac, svo osoblje i dosta ljudi će pomoći. Veoma sam zahvalna, planiram da se vratim u Igalo u maju ili junu, na tri sedmice“, priča nam Mogensen.
Isto misli i pacijent Slobodan Zonjić iz Andrijevice, koji je drugi put u Institutu i ima samo riječi hvale.
„Prošle godine sam bio 12 dana zbog korone, oporavio sam se. Došao sam skoro kao invalid, vratio sam se oporavljen. U decembrau sam operisao kuk, došao sam na dvije štake, a danas je deseti dan, šetam bez štaka, sve zahvaljujući ovim ljudima. Čujem da nisu primili decembarsku platu, oni su toliko ljubazni, gostoprimivi. Na njihovom licu se ne može osjetiti nezadovoljstvo, zato sam svakog dana sa njima na protestima. Institut treba sačuvati, ovo je za Balkan bogatstvo, a ne za našu malu Crnu Goru“.
Fizioterapeutkinja i maserka Mirela Tišma koja 36 godina radi u Institutu, kaže da je vrijeme da se nadležni okrenu Institutu ako hoće zdravstveni turizam.
„Razočarani smo mnogo, ali ovo je revolt i borba za Institut koji su gradili naši očevi. Treći mjesec ide da nemamo platu, živjeti bez toga, još nas napadaju vozači, teško je. To što nam niko iz Opštine ne pruža podršku to je čista politika. Praznik je mimoze, ali ima prešnije od prešnijeg. Na izborima su vi govorili neće pustiti Institut, prvi predsjednik Katić je rekao dok je na funkciji da neće pustiti da ide na doboš“, kaže Tišma.
