Brojna publika u Herceg Novom sinoć je imala izuzetnu priliku da u Galeriji Josip Bepo Benković pogleda skulpture svog sugrađanina, Pavla Simića, koji je tiho živio i stvarao, a preminuo prije dvije godine.
Zbog takvog njegovog života, ovdašnja javnost, nije ni znala mnogo za njegovo stvaralaštvo, brojne nagrade, 11 samostalnih izložbi u Beogradu, Zagrebu, Francuskoj, Švajcarskoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj. U svom rodnom Novom završio je Srednju umjetničku školu kao đak Nade i Voja Stanića, te Bata Pravilovića,a akademsko zvanje stekao je na odsjeku keramike na Fakultetu primjenjenih umjetnosti.
Salon Galerije Josip Bepo Benković sinoć su ispunila njegova virtouzna djela u keramici. Gledajući ih kao da slušamo tihe zvuke Šopena i Mocarta, kazala je istoričarka umjetnosti, kustoskinja, Jasmina Žitnik.
“To što potvrđuje ovakav uitisak su i nazivi pojedinih skulptura koji nagovještavaju inspiraciju muzikom, D-dur, Minijatura, Simfonija”, kazala je Žitnik, navodeći da u njegovim radovima ima neupitne simbolike. No, Simić nije nalazio nadahnuće samo u muzici.
“Ima ovdje neke neobuzdane simbolike, skulptorskog pregnuća da izrazi kroz keramiku apstraktnu misao, ima ovdje i traženja inspiracije u istoriji umjetnosti…Kako inače objasniti „Pomorsku bitku“ ako ne kao sjećanje na ranoromansku likovnost i poetiku; sve one biljke koje se ljupko pružaju ka nekom svom suncu estetikom Ar Nuvoa?”
Pavle Simić je stvorio raskošan opus koji obuhvata dekorativnu umjetnost, primjenjenu na svakodnevne predmete, no i djela čisto likovna, „umjetnost radi umjetnosti“. Žitnik opaža I da među tim djelima ima vjerskih tema, kakve su predstave Bogorodice sa malim Isusom i Svetog Nikole:
“Ima priklanjanja mitu, pa tako srećemo dražesnog ovna Argonauta koji izaziva sve naše simpatije. Ovdje niču narovi, a o Simićevom opusu pisano je i sa aspekta umjetnikovog zavičajnog prosedea zbog tema kopna i plave pučine, Mediterana širine Matvejevićevog djela”.
Simićevo delo moglo bi se sažeti u dvijee reči: misao u glini, bilo majolici ili kamenini, kroz potpuno pretvaranje ideje u oblik. To je jedna ozbiljna i spiritualna umjetnost, takva da nije nametljiva već odiše jednim tihim, meditativnim poezisom. I ma koliko da su Simića mlađi skulptori oponašali, djela umjetnika su, po jednom unutrašnjem nervu i osećanju, prepoznatljivo njegova, ocijenila je Žitnik.
Njegova umjetnost ostaje da traje i postoji u spomen na jedan izuzetan umjetnički duh, “zračeći njegovim vibratom, negdje između materijalnog I duhovnog ,između vidljivog I nevodljivog, prošlog I sadašnjeg, gledajući u budućnost”.
Skromnost u životu raskoš u stvaralaštvu
Zasluge za izložbu sjećanja “Pavlova razmišljanja kroz keramiku” pripadaju njegovoj sestri , Svetlani Čolak Antić ,koja nije mogla da prisustvuje događaju. Međutim uspjela je da skrene pažnju javnosti na Simićeve skulpture u keramici koje je decenijama stvarao, ne želeći publicitet.
Direktorka JU Muzej Mirko Komnenović i Galerija Josip Bepo Benković , Gordana Krunić, predstvila je autorov stvaralački put , podsjetila da je imao atelje u Herceg Novom i Beogradu , te da je u rodnom gradu za života izlagao samo 1975.godine, na Oktobarskom salonu.
“Svaki otisak prsta, šake, kaplja znoja, misaona i fizička snaga umjetnika utkana u izloženu keramiku , nosi u sebi univerzalnu i neponovljivu priču, koja je započela svoj život, nakon što je umjetnik okončao rad na njoj i nastavlja da prenosi umjetnikovu energiju sljedećim generacijama”, kazala je Krunić.
Izložbu je otvorila Pavlova bratanična , Ana Bašić, koja je kazala da je on bio izuzetan umjetnik, ali jako skroman čovjek.
“Obilježio je moj život otkako sam se rodila sve do smrti. Njegovim odlaskom ostala je velika praznina , ali su ostala njegova djela i dio te praznine biva nekako ispunujen , ipak”.
Izložba skulptura kao sjećanje na slavnog umjetnika, keramičara Pavla Simića, u Gradskoj galeriji Josip Bepo Benković, u Starom gradu, biće otvorena narednih mjesec. Jedna njegova skulptura ostaće Galeriji kao poklon i nakon izložbe, koja će biti otvorena narednih mjesec.
