Obrazovanje mora ostati sekularno – škole su mjesto znanja, a ne podjela, navode u saopštenju skoro 100 nevladinih organizacija i građanski aktivisti. Međutim, skupštinski Odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport razmatraće danas peticiju kojom se traži uvođenje vjeronauke kao izbornog predmeta u osnovne i srednje škole u Crnoj Gori. Vjeronauka postoji u školama kojima upravljaju vjerske zajednice, a ovom peticijom se traži da ona bude i dio javnih obrazovnih ustanova.
Iz NVO sektora u saopštenju ukazuju:
„Organizacije civilnog društva oštro se protive inicijativi za uvođenje vjeronauke u obrazovni sistem Crne Gore, smatrajući da je takav prijedlog suprotan principima sekularnosti (vjerske neutralnosti javnih institucija), temeljnim ustavnim vrijednostima i najboljim interesima djece i mladih.
Smatramo da obrazovni sistem mora ostati prostor zajedništva, učenja i razvoja, a ne podjela i segregacije po vjerskoj osnovi.
Vjerska nastava je izričito zabranjena u javnim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori (čl. 5 Opšti Zakon o obrazovanju i vaspitanju), a inicijativom se sada traži ukidanje te zabrane i uvođenje vjeronauke u osnovne i srednje škole.
Prema Ustavu Crne Gore i važećim zakonima o obrazovanju, Crna Gora je sekularna država, u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države. Prema tome, i državni obrazovni sistem takođe mora ostati sekularan.
Mora se uzeti u obzir da se u državnim školama izučavaju predmeti koji su utemeljeni u naučnim disciplinama. Nauke saznanja stiču kroz naučna istraživanja, koja podstiču sumnju i konstantnu doradu, i koja su otvorena za intervencije i bolje dokaze. Vjerska učenja, suprotno tome, zasnivaju se na dogmi, nepobitna su, ne dozvoljavaju sumnju i insistiraju na vjeri. Smatramo da je u jednom cjelovitom sistemu obrazovanja djece nedopustivo imati cjeline zasnovane na pristupima koji su međusobno suprotstavljeni.
Mnogo korisnije za djecu i mlade je građansko vaspitanje i obrazovanje, koje uključuje kritičko mišljenje, etiku, medijsku pismenost, inkluziju i vještinu nenasilne komunikacije. Tim sadržajima treba kroz reformu obogatiti nastavne programe, umjesto vjerskih dogmi.
Posebno zabrinjava činjenica da je Skupština Crne Gore ovoj inicijativi dala status prioriteta, uprkos negativnim stavovima stručne javnosti, dijela institucija i organizacija civilnog društva, kao i činjenici da za njeno razmatranje ne postoji ni stručna ni društvena opravdanost.
Kada je Skupština Crne Gore 2023. godine uvela mehanizam E-peticija, to je bio pozitivan korak ka aktivnijem učešću građana i građanki u procesima donošenja odluka. No, izostalo je zakonsko definisanje obaveze Skupštine u vezi sa peticijama koje dobiju dovoljno potpisa da bi bile procesuirane, odnosno 6000 potpisa i više. U praksi ovo znači da Skupština ima pravo da odbije svaku peticiju koju ne smatra prioritetnom, čemu smo već svjedočili, jer su se u međuvremenu samo četiri peticije našle pred nadležnim skupštinskim odborima, od ukupno sedam koje su podržane s najmanje 6000 potpisa.
Peticija za uvođenje vjeronauke u škole, koja je pokrenuta 11. marta ove godine, već 19. marta je imala dovoljan broj potpisa. Skupština je zakazala sjednicu nadležnog Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport već za 16. april, čime je oborila svoj rekord za ažurno postupanje kada je riječ o pristiglim peticijama i napravila svojevrsni presedan, budući da su odlučili da razmatraju otvorenu peticiju za koju se još uvijek prikupljaju potpisi prije isteka roka, koji je prema sajtu E-peticije Skupštine Crne Gore 10. maj 2025. godine.
Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović, iz najveće partije u vlasti Pokreta Evropa sad (PES), smatra da vjeronauka nije potrebna u obrazovnom sistemu, a to mišljenje je dijelio i njen prethodnik, Miomir Vojinović, iz tada i sada vladajuće Socijalističke narodne partije (SNP). Međutim, za predsjednika nadležnog skupštinskog odbora, Nikolu Rovčanina (Demokrate) to je sada prioritet.
Ranije su i iz Zavoda za školstvo naveli da je pitanje religije u sistemu obrazovanja već prikladno uređeno, budući da djeca imaju priliku da o religiji uče kroz izborni predmet istorija religije, koji je dostupan u devetom razredu osnovne škole i u srednjim školama.
Kroz predmet istorija religije sva djeca imaju priliku da zajednički uče o svim religijama i njihovim običajima, čime se podstiče interkulturalizam i zajedništvo, dok bi vjeronauka odvojila djecu vjernika od djece ateista, a i djecu vjernika dodatno razdvojila na različite vjeroispovijesti, čime bi se dodatno naglasile podjele zasnovane na etničkoj i vjerskoj distanci u crnogorskom društvu, koje su već izražene.
Za porodice koje žele vjersko obrazovanje za svoju djecu, vjerske zajednice već organizuju vjersku nastavu u svojim objektima.
Obrazovno-vaspitni sistem mora ostati mjesto gdje se djeca ne razdvajaju ni po jednom osnovu, već zajednički uče, rastu i razvijaju vještine zajedničkog života u demokratskom društvu, koje je etnički, kulturno i religijski raznoliko“, zakljujučuju u saopštenju.
