Tačno u podne radnici „najbezbolnijeg“ sektora za pacijente, ugostiteljstva, okupili su se ispred restorana Instituta Igalo, najavljujući, za sada, samo minimum procesa rada, poručujući Vladi, da im je dosta njene dinamike i ispraznih izjava “Institut svima važan”.
„Sektor domaćinstva će se priključiti protestu za nekoliko dana, jer se mora ispoštovati procedura. Ona se izgleda jedino poštuje kad je u pitanj štrajk, za naša primanja nema procedure. Ovo je protest primarno zbog naših zarada. Posljednja je plata primljena u novembru. Ovim protestom ukazujemo na naše materijano stanje. Naše se kolege bore: samohrani roditelji, podstanari, oni sa kreditima, računima i svim ostalim nedaćama. Ovo je posljednji trenutak da nas neko ozbiljno shvati, prvenstveno Vlada. Ovo nije problem koji traje dva mjeseca, on je tu 30 godina. Oduvijek radimo za minimalac, što je sramotno“, kazala je u ime ugostitelja, Olivera Đuratović.
Nekada je Instut bio pun pacijenata, nosile su se velike količine novca u Podgoricu dok je radnicima isplaćivan minimalac. Tužbe podnose jer je država podcijenila njihov rad, dodala je ona:
„Zakidani smo ili bolje rečeno pokradeni. Jedna tužba po osnovu prekovremenog rada za koju bi dobili 600 eura je potupuno obezvrijeđena. To više ne možemo da trpimo. Vrijeme je borbe od doručka do ručka za nas dok se sastaju Komisije, Operativni timovi, Krizni štabovi i Vlada vijeća. Shvatite ozbiljnost ove situacije, sastanite se i riješite problem Instituta. Mi ne možemo podnijeti ni psihički niti finansijski ovu situaciju. Dosta je bilo!“, poručila je Olivera Đuratović.
Niko se nije sjetio da se finansijska pomoć pruži radnicima Instituta, a na svakom sastanku Ministarstava i Operativnih timova je samo konstatacija: “Konstatujemo da je Institut važan”, ukazuje Đuratović:
Predstavljajući aktuelno stanje u Institutu navodi da tri kuvara kuvaju obroke za 500 ljudi, u restoranu nemaju minimalna sredstva, gosti po 20 dana večeraju kupus, a svi su im računi blokirani.
„Na ovoj je Vladi da riješi situaciju, od početka njenog postojanja nismo primili niti jednu platu. I da sjutra dobijemo dvije plate, što će biti sljedeći mjesec? Mi ćemo i naći posao, ali što je sa pacijentima, djecom, nepokretnima, nije li to grijeh? Žele pristup Evropskoj Uniji, zar nije jedno od osnovnih pravo na liječenje? Ako zatvore Banju Igalo, gdje ćete sve ove ljude? Otjerali ste norveške pacijente, čak je i njihova Vlada imala stavove. Tražili su za nas redovne plate, bolje uslove rada i kolektivni ugovor. Zar državu Crnu Goru nije stid da dozvoli da nam to ne obezbijedi, a da se zauzima država Norveška?
Pacijenti plaču
Protest su podržali i pacijenti Instituta, mnogi sa suzama u očima i nevjerici što je država dozvolila da Institut bude u kolapsu.
Pacijentkinja iz Berana, Radmila Otović, koja je operisana i srčani je bolesnik poručuje premijeru Spaiću da su u Institutu teški bolesnici nakon operacija, kojima je potreban oporavak.
„Mi smo došli na oporavak, nismo došli na rekreaciju. Prime nas jedva žive i bez snage, a odemo kući kao da ništa nije bilo. Pola ljudi ne bi preživjelo jer kući nemaju uslove koje ovdje imamo, uz doktore i pažnju osoblja. Ovo je jedina banja, mi ovdje spas tražimo. Ljudi rade kao da primaju 5000 mjesečno, svi su ljubazni. Ako misle da nas zakopaju, onda neka ugase Institut, a u Crnoj Gori će biti smrtnih slučajeva mnogo, ako ovo nestane“.
Goran Grbović iz sela Pošćenje, pod Durmitorom je začuđen i razočaran jer:
„Ovakav objekat, na ovakvom mjestu, sa ovakvom profesionalnom uslugom, mislio sam da ne postoji u našoj državi. Ovo bi trebalo da hrani pola države, bez teksta sam“, kaže on.
Penzioner iz Petnjice, Bećo Šabotić, je u Institutu na tretmanima 21 dan.
„Uslovi su izuzetni. Osoblje je vrhunsko, radnici se bore da nam pruže maksimalnu uslugu kako u smještaju, tako i u terapijama, na ručku. Vidimo ih i žao nam ih je. Izuzetno su korektni prema pacijentima, a nemaju osnovne uslove za egzistenciju. Ovo je sramota države, Opštine i svih koji treba da daju doprinos. Ovaj je Institut potreban cijeloj Crnoj Gori, mora da opstane. Potreban je i nama i budućim pacijentima“.
Sa skupa je poručeno da će ugostitelji i domaćinstvo Instituta nastaviti sa štrajkom, a 25. marta će se pridružiti protestu Sindikata. Objasnili su da su se sada samostalno organizovali, jer je njihovom sektoru najlakše da istovremeno ispoštuju minimum procesa rada. U medicini se ne može tako lako odrediti što je minumum radnih obaveza.
