Nakon oktobarske premijere u Beogradu pred novskom publikom će ovoga vikenda biti uzbudljiva, duhovita i crnohumorna verzija bestselera „Sitnice koje život znače“ italijanskog pisca Lorenca Maronea, u režiji Andreja Nosova. To je jedna od predstava koje su obilježile kulturno ljeto u regionu, poslije velikog uspjeha na 18. festivalu Purgatorije u Tivtu.
“Šta ako ne bude vremena da svojim roditeljima kažem koliko mi je stalo do njih, i da sam im zahvalan za sve što su učinili za mene? Šta ako pobjedim svoje muke, i pristanem na roditeljsku ljubav koja nekad izuzetno nervira, nekad je ograničavajuća, a često podrazumjevana? Ko mi je bliži, stranac iz komšiluka ili sestra? Kako da se pozdravim sa onim, a koji će sigurno otići, uskoro, a da to nije samo iz straha od gubitka? Ima li mjesta za radost kad se ostari? I zašto smrt nije najgora stvar koja može da zadesi čovjeka?”. Ovo su samo neka od pitanja na koja ukazuje reditelj, Andrej Nosov, koja su sebi postavili akteri predstave, preispitujući sopstveno nezadovoljstvo onim što zovemo običan život, te tragajući za konkretnim ljudima koji pokušavaju da žive punim plućima.
Mijenjati se pod stare dane je zahtjevan i gotovo nemoguć zadatak. Svi ti danas kažu da ne možeš da mijenjaš druge, već samo sebe. I kad kreneš to da činiš, a svijetet, pa i tvoji najbliži ostanu jednako čudni, tromi i zapleteni u sopstvene mreže – pitaš se čemu uopšte ta promjena, ističe reditelj.
“Naš se glavni junak strašno buni protiv starosti, ali i zlo upotrebljava da sebi olakša. On živi sa ženom koje više nema, voli djecu koju ni ne poznaje, pravi od sebe žrtvu svaki put kad ga se pozove na odgovornost i strašno pati jer misli da ga svi poštuju – a niko stvarno ne voliMožda je najuzbudljivija stvar iza ovog pozorišnog procesa upravo ta ideja da je život obična stvar, i da su izbori koje moramo praviti isto tako obični.”
Samo mi neobično gnjavimo sa strahovima, kalkulacijama i idejama o tome kako će nas ostatak svijeta vidjeti. Tu negdje, oko svih nas, sa nama žive ljudi koji se, kao i mi, plaše da priznaju da je razumjevanje zaista ponekad sasvim dovoljno da se preživi. I onda se ipak umre, ali tu nam nema pomoći, kaže Nosov.
Predstava „Sitnice koje život znače“, po tekstu jednog od najpopularnijih savremenih italijanskih pisaca Maronea, biće odigrana 10. decembra u dvorani „Park“, u produkciji Narodnog pozorišta Beograd, Centra za kulturu Tivat i Beoarta. Uloge: Mladen Andrejević (Čezare), Nela Mihailović (Rosana), Vanja Ejdus (Kamerina), Dušan Matejić (Dante), Nina Nešković (Ema), Rade Ćosić (Leo).
Predstava počinje u subotu, u 20 časova, a cijena ulaznice je 10 eura.
