Već 40 godina se zna za sidu i HIV. Medicinski napredak je veliki, ali i dalje ima mnogo neznanja i nesigurnosti. Svjetski je dan borbe protiv side, a prethodno je u Evropi i Crnoj Gori obilježena nedjelja testiranja na HIV i hepatitise.
Institut za javno zdravlje Crne Gore zajedno sa mrežom Savjetovališta za HIV u domovima zdravlja Bar, Berane, Bijelo Polje, Nikšić, Kotor, Pljevlja i Herceg Novi, organizovao je nedjeljnu akciju savjetovanja i testiranja na HIV i hepatitise.
Tema ovogodišnje akcije je „Stigma i diskriminacija su prepreke testiranju. Možete pomoći da se to promijeni!“, a cilj je, osim povećanja svijesti o korisnosti testiranja, i isticanje značaja integrisanog pristupa testiranju (integrisano testiranje na HIV, hepatitis B, hepatitis C i druge polno prenosive infekcije).
U Crnoj Gori je, prema podacima iz Registra, na kraju 2021. godine sa HIV-om živjelo 266 osoba (237 muškaraca i 29 žena), što čini da je registrovana prevalencija ove infekcije u Crnoj Gori 0,04%. Korišćenjem epidemioloških modela, procjenjuje se da je stvarni broj osoba koje u našoj zemlji žive sa HIV-om oko 400, pa se smatra da nešto oko jedne petine inficiranih nije dijagnostikovano, tj. nisu svjesni svog HIV statusa.
Ključne poruke za opštu populaciju:
Bolje je saznati svoj HIV / hepatitis status što ranije, jer rano započinjanje liječenja sprječava razvoj zdravstvenih komplikacija, poboljšava kvalitet života, produžuje očekivano trajanje života, a kod infekcije hepatitisom C može dovesti i do izliječenja.
Liječenje smanjuje mogućnost prenosa infekcija na neinficirane osobe.
Hepatitis B infekcija se može prevenirati vakcinacijom protiv hepatitisa B.
Prilikom testiranja na HIV / hepatitis, zdravstveni radnici poštuju etički kodeks koji sačinjavaju: pristanak na testiranje, povjerljivost, korektno savjetovanje uz saopštavanje rezultata testa i upućivanje na liječenje uz promociju zaštite ljudskih prava osoba koje su inficirane HIV-om i hepatitisom.
Što su pogrešna saznanja o sidi
Svjetski dan borbe protiv side 1. decembar prilika je da se pobliže osmotre mitovi koji se pletu oko nje.
Tvrdnja: Još uvijek je rašireno mišljenje da se osoba koja je zaražena HIV-om može prepoznati na osnovu izgleda, jer je, recimo, izuzetno mršava. Na društvenim mrežama su mršave osobe često suočene s pitanjem da li su zaražene, a ljudi koji su zaista zaraženi često u okolini čuju da baš i ne izgledaju tako.
Činjenica: To je pogrešno.
Portparol Njemačke pomoći za osobe sa sidom Holger Viht kaže: „HIV se ne vidi. Kada se čovjek zarazi, godinama se u tijelu odvija nešto što spolja uopšte nije vidljivo.“ Samo prve nedjelje poslije zaražavanja može, a ne mora doći do simptoma sličnih gripu. Potom i oni nestanu.
Viht kaže da teško oboljele od side ne treba poistovijetiti s ljudima koji nose virus. „Sida je teška bolest, koja se pojavljuje ako se ne liječi infekcija. To su dvije potpuno različite stvari. Sida je posljednji stadijum, HIV je infekcija, a infekcija se ne vidi.“
I program Ujedinjenih nacija za borbu protiv HIV-a/side (UNAIDS) naglašava „Osoba zaražena HIV-om može da izgleda zdravo i da se osjeća dobro, ali da prenese virus.“ Isključivo test daje sigurnost.
Tvrdnja: Svi ljudi zaraženi ovim virusom jesu zarazni – tako misli najveći broj ljudi.
Činjenica: Pogrešno.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) pojašnjava: „Ljudi zaraženi HIV-om, koji se nalaze na antiretroviralnoj terapiji i čije opterećenje virusom nije više mjerljivo, ne prenose HIV na seksualne partnere.“
Ljekovi spriječavaju razmnožavanje virusa u tijelu. Prisustvo virusa u tijelu se redukuje do te mjere da ga obični testovi ne registruju i tada seksualni partner ne može biti zaražen. „To stanje potiskivanja virusa može da se preokrene, ako osoba više nema pristup ljekovima ili ako ih ne uzima kako je propisano“, upozoravaju stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije.
UNAIDS navodi da sa virusom živi 39 miliona ljudi širom svijeta. Njih 71 odsto su antiretroviralnom terapijom postigli redukovanje virusa ispod granice mjerljivosti ili je virus mjerljiv na tako niskom nivou da medicinski stručnjaci UN smatraju da je rizik od zaraze pri seksu bez zaštite „skoro nula ili zanemarljiv“.
Tvrdnja: Još uvek je rašireno mišljenje da se u svakodnevici može lako zaraziti.
Činjenica: Pogrešno.
Dobro je proučen način širenja virusa. Ljudski kontakti u svakodnevici ne spadaju u način zaražavanja. „Glavni put infekcije jeste seksualno prenošenje ili, drukčije rečeno, seksualni kontakt“, kaže Edrijan Puren, direktor Nacionalnog instituta za zarazne bolesti (NICD) u Južnoj Africi. Ta zemlja je, prema navodima UNAIDS, teško pogođena tom bolešću, odnosno zaražena je svaka peta ili šesta osoba starosti između 15 i 49 godina.
Inače, prenošenje virusa je moguće i u situacijama kada je neko izložen produktima s tragovima krvi, kao što je, recimo, upotrebljavana igla u medicinskom području ili prilikom konzumiranja droge. Teoretski je to moguće i transfuzijom krvi.
Međutim, davaoci krvi se najčešće dobro pregledaju prije nego što se njihova krv odobri za upotrebu. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da se u zemljama s visokim primanjima provjera vrši u 99,8 odsto slučajeva, dok je u zemljama s nižim dohotkom provjera na nivou od 76 odsto.
Puren kaže da je treći način zaraze prenošenje virusa s majke na dijete, za vrijeme trudnoće, porođaja ili dojenjem. Ali i u tim slučajevima ljekovi mogu da drastično smanje rizik prenošenja virusa. Prema podacima zdravstvene institucije CDC iz Sjedinjenih Američkih Država ljekovima se rizik od prenošenja virusa sa majke na dijete može smanjiti na manje od jednog procenta.
Virus se prenosi samo određenim tjelesnim tečnostima. To su krv, sjeme, vaginalne i rektalne tečnosti, kao i majčino mlijeko. „HIV ne može dugo da preživi izvan ljudskog tijela (na primer na površini predmeta) i ne može da se razmnožava izvan čovjekovog organizma“, piše CDC.
Svjetska zdravstvena organizacija navodi da se ne može zaraziti svakodnevnim kontaktima, rukovanjem, poljupcima, ili kada se dijeli hrana ili voda. CDC navodi da je jedini izuzetak kada zaražena osoba bebi sažvaće hranu kojom je hrani, i kada zbog krvarenja u ustima u tu hranu dospije i krv.
Pljuvačka, suze i znoj nisu izvori zaraze. HIV se ne prenosi ni vazduhom, niti sjedenjem na klozetskoj šolji.
Izvor: Deutsche Welle
