Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se svake godine 10. oktobra, a ovogodišnji slogan je: ”Slušanje životnih iskustava: pravi glasovi, stvarna promjena”. Cilj je poziv organizacijama i donosiocima odluka da poslušaju osobe s iskustvom mentalnih poteškoća.
Stanje mentalnog zdravlja stanovnika Crne Gore ocjenjuje se danas kao veoma narušeno i opterećeno brojnim sistemskim i društvenim izazovima. Stručnjaci i nevladin sektor upozoravaju na nekoliko ključnih problema: porast poremećaja i stopa suicida, anksioznost i depresija. Ljekari bilježe kontinuirani porast anksioznih poremećaja i depresivnih stanja. Uzroci su povezani sa socio-ekonomskim faktorima, političkom nestabilnošću, ali i hroničnim stresom te različitim oblicima svakodnevnog i vršnjačkog nasilja.
Zabrinjava statistika koja ukazuje da se Crna Gora suočava sa visokom stopom samoubistava, u prosjeku svaka četiri dana jedna osoba oduzme sebi život, pri čemu muškarci (naročito stariji od 60 godina) čine blizu 80% žrtava.
Odlazak kod psihijatra ili psihologa u crnogorskom društvu se i dalje nerijetko doživljava kao sramota. Istraživanja pokazuju da tek oko 50% do 60% stanovništva raspolaže osnovnim činjenicama o mentalnim bolestima i sviješću da se one mogu uspješno liječiti kao i svako drugo oboljenje. Zbog toga građani rijetko i kasno traže stručnu pomoć.
Crna Gora još uvijek nema jedinstven i funkcionalan registar suicida i suicidalnog ponašanja, što onemogućava precizno praćenje pokušaja samoubistava i kreiranje adekvatnih preventivnih programa.
Izražena je disproporcija i nedostatak specijalista dječje psihijatrije, zbog čega se ogroman broj maloljetnika i dalje šalje na liječenje van Crne Gore.
Vlada je usvojila novi Program za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja (2025–2026) s ciljem da se poboljša prevencija, olakša pristup uslugama u zajednici i smanji stigmatizacija pacijenata.
Postoje besplatne i anonimne linije i izvori psihološke podrške u Crnoj Gori:- 1555 — Nacionalna SOS linija za psihološku podršku dostupna je radnim danima od 09:00 do 18:00 h, kao i vikendom od 09:00 do 15:00 h. Linija za pomoć djeci (Nacionalna dječja linija) 116 111 i Hitna medicinska pomoć 124 u slučaju akutne krize ili neposredne životne ugroženosti
Tu su i Centri za mentalno zdravlje pri Domovima zdravlja. U Herceg Novom sistem podrške za mentalno zdravlje funkcioniše kroz kombinaciju javnog zdravstva, lokalnih opštinskih servisa i privatnih ordinacija. U okviru Doma Zdravlja Herceg Novi funkcioniše Centar za mentalno zdravlje, koji pruža psihijatrijske i psihološke usluge, liječenje i resocijalizaciju pacijenata. Ljekari: Dr Sanela Kusturica (specijalista psihijatar) i dr Jovica Dostinić (psihijatar i seksolog) vode ovaj Centar prema rasporedu smjena. Kontakt telefon je 069/374-679.
Za rad sa djecom angažovana je Jelena Pejović, klinička psihološkinja za djecu i odrasle (poznata i po edukativnoj platformi „Pitaj psihologa”).
Stručnjaci sve češće upozoravaju na veliki uticaj digitalnih tehnologija, mobilnih telefona, interneta na mentalno zdravlje, što se smatra jednim od najvažnijih javnozdravstvenih izazova 21. vijeka.
Društvene mreže podstiču tkz. „dopaminsku zamku”, smanjuju raspon pažnje, stvaraju zavisnost koja vodi do odlaganja obaveza. Upoređivanje sa nerealnim, filtriranim životima na mrežama direktno narušava samopouzdanje, naročito kod tinejdžera, izaziva anksioznost, depresiju i fenomen FOMO (Fear of Missing Out – strah od propuštanja), suicidne misli čak….
Osnovno je zato uspostaviti digitalni balans kako bi tehnologija služila nama, a ne mi njoj. Stručnjaci zato preporučuju pravilo „digitalne higijene”: bez telefona tokom jela, sat pred spavanje, spavaća soba bez telefona i tableta, te jedan dan u sedmici u prirodi bez interneta…
Posebno su djeca izložena negativnim uticajima digitalnih tehnologija, ali roditelji umjesto zabrane treba da primijene pravilo „Zlatnog standarda” :
-Do 2. godine: Potpuno bez ekrana (izuzetak su video-pozivi sa porodicom).
– Od 2. do 5. godine: Maksimalno 1 sat dnevno, i to isključivo uz prisustvo i razgovor sa roditeljima o tome šta gledaju.
– Starija djeca i tinejdžeri: Jasno definisano vrijeme (npr. do 2 sata dnevno za zabavu), ali tek nakon što završe školske obaveze i fizičke aktivnosti.
Najzad, roditelji treba da su digitalni uzor djeci i treba uvijek da im ponude dobru alternativu.
