Srednja mješovita škola “Ivan Goran Kovačić” u Herceg Novom uvijek je bila, u punom smislu te riječi, rasadnik talenata. Naraštaji su ovdje započeli svoje najveće životne i profesionalne izazove. I uspjeli. Danas imamo djecu novog doba i čini se da za njih, roditelje i profesore nije bilo nikada više izazova na putu do stasavanja u dobre, časne, vrijedne i posvećene, odgovorne i slobodne članove društva.
Predstavljamo ovoga puta jednu od mnogih učenika i učenica ove škole koja zna što hoće, koja pored odličnih rezultata u školovanju, omiljenog pisanja, čitanja, crtanja, ima i neobično zanimanje za jednu djevojku. Naša bastadurka – maturantkinja Građevinske škole, Tamara Milović.
Posljednje tri godine je učestvovala na opštinskom i državnom takmičenju u malom fudbalu, gdje je u prve dvije godine osvojila srebro, dok je treću godinu njen klub krunisan zlatnom medaljom. Osvojila je prvo mjesto na opštinskom takmičenju iz prve pomoći i sa svojom ekipom učestvovala na državnom nivou. I sve to uz redovno školovanje.
Zašto Građevinska škola i kako do odličnog uspjeha?
“Moj izbor Građevinske škole na početku je bio prilično težak. Razmatrala sam različite opcije i nisam bila potpuno sigurna u kojem pravcu želim da idem. Ipak, ključni razlog koji je prevagnuo da upišem Građevinsku školu jeste činjenica da mi crtanje ide dosta dobro, da uživam u tom procesu, što je važan dio građevinskog zanimanja. Osim toga, s vremenom sam razvila dodatno interesovanje za arhitekturu i projektovanje, što mi je dalo dodatnu sigurnost da sam donijela pravu odluku”.
Za postizanje odličnog uspjeha najvažnije je interesovanje za ono što učite, kaže Tamara:
“Takođe, aktivno slušanje i učestvovanje na časovima omogućavaju bolje razumijevanje gradiva, što značajno smanjuje potrebu za dugim učenjem kod kuće. Redovno ponavljanje kod kuće, uz pažljivo praćenje na časovima donosi najbolje rezultate”.
Posebna ljubav književnost
Za nju je svaki predmet zanimljiv na svoj način, pa joj nije teško odlučiti se za samo jedan.
“Ipak, ako moram izdvojiti jedan, to bi bio crnogorski, srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost, koji me prati još od osnovne škole.Volim analize knjiga koje čitamo, jer kroz njih otkrivam dublje poruke i bolje razumijem priče. Uz pomoć ovoga predmeta naučila sam bolje da se izražavam i upotrebljavam riječi, što mi pomaže da efikasnije komuniciram i prenesem svoje misli”.
Tamara čita raznovrsne knjige, kako za školu, tako i iz ličnog interesovanja
“Sviđa mi se način na koji Andrić piše, a posebno “Na Drini ćuprija”,koje smatram izuzetnim djelom. Takođe me fascinira Kafkin “Proces”,kao i mnoge druge knjige koje istražuju ljudsku prirodu i društvo. Pored toga, pažnju posvećujem i literaturi vezanoj za sport. Volim istraživati različite žanrove i autore, jer svako djelo sa sobom donosi nešto novo i posebno”, ističe naša mlada sagovornica.
Fudbal je dobra nadogradnja
Obično neko sa takvim senzibilitetom nije sklon sportu, pa još, kako se smatra, muškom. Jer, pored škole ona posebno voli i trenira fudbal. Kako je došlo do toga da je on zanima i kako to prihvataju njeni vršnjaci i okolina?
“Fudbal sam počela kontinuirano da treniram 2017.godine, nakon što sam isprobala različite sportove, ali ni jedna disciplina nije ispunjavala moju strast kao fudbal. Inspiraciju sam pronašla gledajući mlađeg brata na utakmicama, što me navelo da pomislim:”Zašto i ja ne bih mogla da se bavim tim sportom?”
Trenutno igra za ŽFK Ekonomist i članica je nacionalnog tima do 19 godina. Njen klub je u Nikšiću, pa nastoji radnim danima da trenira individualno u Herceg Novom, a dan pred utakmicu provede u Nikšiću. Tamara je s treninzima počela 2017.godine u ŽFK “Obilić”, a kasnije je prešla u “Ekonomist”.
“Među vršnjacima ima onih koji me podržavaju, ali ima i onih koji smatraju da fudbal nije sport kojim se mogu baviti djevojke. Ipak, vjerujem da se stavovi mijenjaju, jer sve više djevojaka dokazuju da mogu uspješno da igraju fudbal”.
Vrijedna volonterka
Ima Tamara vremena i interesovanja za omladinski aktivizam i volonterizam.
“Nastojim da uvijek izdvojim vrijeme za volontiranje, jer vjerujem da zajedničkim radom možemo napraviti pravu promjenu. Volontiram u okviru Crvenog krsta, gdje aktivno učestvujem u sabirnim akcijama, obukama kao što su prva pomoć, psiho-socijalna pomoć, djelovanje u nesrećama i drugim aktivnostima.Takođe sam jedana od motivatorki za dobrovoljno davanje krvi”.
Najveći talenat
Tamara je svestrana, ali, ipak, na pitanje što smatra svojim najvećim talentom, odgovara:
“Smatram da je moj najveći talenat sposobnost balansiranja i organizacije različitih oblasti u životu. Uspijevam da kroz školu razvijem znanje i disciplinu, volontiranjem doprinosim zajednici i učim o empatiji, dok me fudbal podstiče na upornost i ističe značaj timskog rada. Ovaj talenat povezuje sve vještine i čini me kompletnijom osobom”.
Smatram i da naša srednja škola i društvo imaju mogućnosti da podstaknu talentovane učenike da razvijaju svoje vještine kroz sekcije, takmičenja i vannastavne aktivnosti.
“Uz pomoć njih dobijamo prostor da iskažemo svoje talente i unaprijedimo ih. Dosta tih programa je već prisutno i omogućavaju nam da se posvetimo oblastima koje nas zanimaju, što doprinosi našem ličnom i profesionalnom razvoju.
Zašto mladi nisu odgovorniji?
Mnogi mladi danas, ipak, nijesu odgovorni prema sebi, porodici, školi, društvu. Ne pronalaze prave staze, nemaju podršku, pribjegavaju na žalost lošim navikama, povlačenju u sebe, svjesna je toga i Tamara.
“Mladi sve češće zaboravljaju prave vrijednosti, kako prema potodici, školi i društvu, tako i prema sebi. Razlog tome su prekomjerna zaokupljenost mobilnim uređajima i društvenim mrežama. Sve češće pribjegavanje narkoticima i alkoholu rezulat je pritiska okoline, nedostatka podrške ili bijega od problema. Zabrinjavajuće je kako su mobilni uređaji doprinijeli gubitku empatije i samostalnosti, jer su mladi sve manje povezani sa ljudima i stvarnim svijetom. Neophodno je jačati porodične odnose,razvijati programe za mentalno zdravlje i edukacije o odgovornosti kako bi se mladi usmjerili na pravi put i vratili svjesnijem životu”.
Njen put za dalje školovanje poslije Srednje škole, uprkos raznim opcijama vrlo je moguće da će to biti arhitektura. Planiram da osnovne studije završi u Podgorici, a nakon toga bi se, kako kaže, možda oprobala i negdje dalje.
Poruka
Ima i poruku vršnjacima koji iz nekih razloga ne pronalaze sebe i teško uspijevaju da se u nečemu lijepom i korisnom iskažu:
“Znam da se ponekad osjećate izgubljeno i da je teško pronaći nešto u čemu se možete iskazati. Ali vjerujte, svako od vas ima neku jedinstvenu snagu i talenat, koji čeka da bude otkriven.Ne morate odmah biti najbolji u nečemu,važno je da se usudite pokušati, da istražujete i da se ne bojite grešaka. Nije važno koliko puta padnete, već koliko puta ustanete i zapravo pokažete ko ste!”.
