Predstava „Uspomene Sare Bernar“, u režiji i adaptaciji Staše Koprivice, u koprodukciji Hercegnovskog pozorišta i JUK Herceg festa, sa iznenađujuće dobrim glumačkim tandemom, Tatjanom Bošković i Dejanom Đonovićem, puna ritma i obrta, osvojila je do kraja hercegnovsku publiku.
Scena Dvorane Park (jer se veliiko gedalište uređuje), pokazala se na sinoćnoj premijeri čak intinimnijom. Publika je bila toliko blizu glumaca da je mogla da čuje i vidi svaku riječ, dah i uzdah, svaki izraz i emociju na licu glumaca.
Strah od sopstvene smrtnosti koju čuvena francuska glumica Sara Bernar pobjeđuje sa svojim tvrdoglavim sekretarom Žoržom Pituom, postajući besmrtna, kroz brojne sukobe, ali i nježnosti, pravu partnersku igru, sjajno su predstavili Tanja Bošković i Dejan Đonović.
“Staša je učinila da Dejan i ja budemo odličan par, dobri partneri na sceni jedno drugom, to mi je centralni utisak. Osim toga, mi smo naše partnerstvo ostvarili u prisustvu čarobnih ljudi, sardnika. Pogldajte kostim koji nosim, to je pet kostima. Savršeno. Pogledajte scenu, savršeno za moj ukus. Staša je prosto svima nama ovoga ljeta napravila vanredan ugođaj. Nije lako nekada na 40 stepeni probati. Ali naša želja da se otvori profesionalno pozorište u Herceg Novom veća je od svake patnje koju može da izazove ljeto”- istiiče Tanja Bošković.
Herceg Novi bez pozorišta nije grad
Ona je i na kraju predstave, ispraćena ovacijama publike, glasno poručila i apelovala, direktno se obraćajući predsjedniku Opštine u prvom redu da grad dobije profesionalno pozorište.
“Završni dio svog života ću posvetiti tome. Herceg Novi bez pozorišta nije onaj grad koji stanuje u mom srcu. Želim da se preselim u Herceg Novi, da živim ovdje, ali ne mogu da živim bez pozorišta. Uradiću sve što je u mojoj moći. A nisam baš ni tako slabašna, dosadna sam i jako puno gnjavim ljude kada je riječ o plemenitoj ideji. Ovdje stasavaju nove generacije koje ne poznaju ljude koje sam ja poznavala, gdje je živio Andrić, Džumhur, gdje je dolazila Desanka, moj profesor Ratko Đurović..Ovdje sam se u Markovoj knjižari naslušala najfantastičnijih razgovora iz oblasti kulture, umjetnosti, života. Zato želim da našoj djeci ostane takav grad, ne samo sa kafanama i ljubaznim ljudima koji primaju goste. Jer ti isti gosti koji dolaze da se kupaju i sunčaju mogli bi uveče umjesto u kafanu da slušaju Cece i Bece da idu u pozorišpte i na književne večeri. I da ljudi koji ovdje stalno žive imaju kulturni sadržaj koji će ispunjavati njihove živote. Mislim da je to moj mali doprinos prirodnoj ljepoti Hereg Novog”- poručuje glumačka diva.
Besmrtnost umjetnosti
I uloga Dejana Đonovića u predstavi kao sekretara i saradnika Sare Bernar je bila kompleksna i zahtjevna.
“Oduševio sam se tekstom i mogućnošću da igram sa Tanjom Bošković u ovoj duo drami koja inače nije lak teatar. Možda je teža još monodrama. Tanja božanstveno osjeća partnera kroz prijateljstvo, ljubav I dobrotu da prosto nije moglo ni da se desi da uradim nešto drugačije nego što jesam. Beskrajno sam joj zahvalan, jer odavno u svojoj blizini nisam imao takvu strastvenost I posvećenost pozorištu i onome što radimo. Ostao sam zatečen i rekao: “Tanja, vi ste stvarno čudo”. Čast mi je što sam igrao sa njom ulogu Žorža Pitua u predstavi koja ima grotesknog, ali i ciničan odnos prema smrti. Ovo je priča o besmrtnosti umjetnosti, nečeg nematerijalnog”-kazao je Đonović nakon premijere.
On smatra da Hercegnovsko pozorište predstavlja veliki potencijal i da grad ima obavezu prema mlađim naraštajima da kroz pozorište nađu mjesto pod suncem, da ostanu u gradu koji živi bar pola godine kao da je ljeto. Ima mnogo umjetnika, poznatih glumaca, koji su stalno tu i njihovo iskustvo treba iskoristiti. Toga nismo ni svjesni, kaže Đonović.
Istinsko uživanje na probama i emocija u igranju predstave
Mlada rediteljka i dramska spisateljica, Staša Koprivica, koja je na scenu postavila više od petnaest pozorišnih predstava, “Saru Bernar” Johna Murrella, je adaptirala i režirala nakon četiti godine pauze. Priča nam da joj je bila velika čast i zadovoljstvo raditi sa glmcima i cijelim timom.
“Ozbiljno smo radili dva mjeseca, međutim, nije prošla ni jedna proba a da nismo istinski uživali. Kada se čovjek bavi umjetnošću, pogotovo primjenjenom i dramskom, ako nema uživanja u tome onda nema poente. Mislim da je publika to vidjela koliko smo svo troje, Tanja, Dejan i ja uživali u ovom procesu. To je stvarno najvažnije”.
Predstava je u emociji postavljena baš onako kako su htjeli rediteljka i glumci. Tu je miks svih žanrova i emocija ide kao toboggan, gore-dolje, od smjeha, tuge, preko straha, pa nazad na smjeh:
“Ispalo je možda u vizuelnom identitetu predstave bolje nego što smo očekivali, zato što su nam se priključili divni saradnici, glumac Danilo Babović u dizajnu scene i kostimografkinja Vesna Vukićević. Pomogli su svojim predanim i posvećenim radom da se sa minimumom sredstava dobije ozbiljan nivo, dostojan ozbiljnih pozorišta, jer Hercegnovsko pozorište bi to trebalo i da bude”-smatra Koptivica.
Predstava traje sat i 15 minuta i nije bilo lako sažeti buran život Sare Bernar, “dosta teksta je moralo da izleti napolje”:
“Pisac teksta John Marrell je sve dosta duhvito i pametno napravio, ali da smo sve to stavili predstava bi trajala preko 2 sata sa pauzom. Nisam sigurna da bih prvo ja to mogla da podnesem, a onda I publika. Ali, suština je bila da prikažemo njenu prirodu, njen besmrtni borbeni karakter koji nadilazi sve nedaće, fizičke I psihičke. Birali smo momente koji su najvažniji za taj luk njenog karaktera. Sve drugo je u domenu trivija, a publika ako je zanima poslije predstave može da izgugla Saru Bernar, što savjetujem, jer je svakako zabavno”, upućuje Koprivica.
Potrebna politička volja da institucionalno stasa Hercegnovsko pozorište
I producentkinja predstave i članica UO Hercegnovskog pozorišta Milina Kovačević potvrđuje da godinama rade sve što mogu da održe teatar. A to je prije svega da rade predstave I održavaju ih u životu:
“Namjera je da obnovimo repertoar i tome služi i ova predstava. U tome nam je potrebna podrška cijele zajednice kako bi Herceg Novi dobio pozorište kao stalnu instituciju koja će redovno na ovakav način obradovati publiku uspješnim premijerama, bravurama. Očito je da u Herceg Novom imamo već značajan potencijal i krug saradnika koji je pouzdan i nepogriješiv na neki način. Kada se pojavimo sa predstavama na drugim scenama i u drugim gradovima , kao što su Beograd, Sarajevo, gdje god smo igrali naše predstave su iznenađivale. I u prethopdnim godinama koje zovemo zatišjem. Vjerujem i da će ova predstav na tom putu biti zvjezdana”
Potrebna je stalna podrška da se ostvare planovi sa repertoarom, a to znači prostor, finansije i kadar. Predsjednik Katić je obećao Tanji Bošković još ranije, a u Hercegovskom pozorištu imajuu nadu da će snaga koja se pokazuje u predstavama “San o Boki”, “Carevo novo odjelo”, “Uspomene Sare Bernar” pokrenuti i druge koji čine političku volju, ističe Kovačević.
Do tada “Uspomene Sare Bernar” je predstava koja “lako putuje”, pa će obilaziti ne samo Crnu Goru, nego I cijeli region. Ima lijepu perspektivu gdje god ljudi razumiju jezik, uvjerena je Staša Koprivica. Prioritet je često igranje da bi ostala “britka, brza i ubitačna”.
R.Đaković
