Omiljeno sezonsko povrće tikvice (lat. Cucurbita pepo var. cylindrica) u domaćoj proizvodnji mogu se kupiti i ovog ljeta na pijaci u Igalu. Za razliku od hercegnovske, veće, pijaca u Igalu ima svega desetak domaćih proizvođača, a gotovo i da nema nakupaca.
Obično nude ono što su sami uzgajali, blitvu, pomidore, kukumare, balancane, paprike, žućenicu, luk, salatu… I sve rano prođe.
Na tezgi Jelke Marić pažnju privlače tikvice zbog svoje veličine i težine. Ima i manjih, uobičajenih, ali „planu“ brzo i veće. Na vagi često, mjera pokaže preko jednog, pa i dva kiliograma. Veoma su ukusne i od jedne može biti objed za troje-četvoro.
Jelka ih sigurno dobro navodnjava i gaji s organskim đubrivom. Kaže nam da joj je to prošlogodišnje sjeme, a i lani su joj dobro rodile.
Inače, tikvica raste kao puzavica, listovi su joj veliki, a plodovi izduženi, žute i zelene boje. Boja može biti bijela ili zelena, u zavisnosti od sorte.
Jedu se cvijet i plod, mada se rijetko na našim pijacama prodaje njen cvijet. U prodavnicama tikvica ima tokom čitave godine, ali u bašti rastu od ljeta do jeseni.
Ovo povrće izdržalo je test vremena, jelo se čak i 7.000 godina prije nove ere u Meksiku, gdje su bile važan dio ishrane pored kukuruza.
Tikvice su veoma zdrave i sadrže brojne hranljive supstance. Jedna šoljia tikvica jednaka je jednoj porciji, sa svega 19 kalorija, ukupne masnoće – 0,4 grama, natrijuma – 9 miligrama, ugljenih hidrata – 3,5 grama, prehrambenih vlakana – 1,1 gram, šećera – 2,8 grama, a proteina – 1,4 grama i što je važno nema holeterola.
Takođe, obezbjeđuju dozu određenih vitamina, posebno vitamina A, C i B6. Imaju i minerala, kao što su mangan, kalijum i magnezijum.
Mogu se čuvati maksimalno do nedjelju. Ukoliko ih blanširate i nakon toga zamrznete, ipak će izgubiti dosta od svog ukusa.
