Vrijeme prolazi i Herceg Novi dobija neko novo lice. Niiču razne građevine, naselja, brekću mašine na sve strane. Sve je manje zelenila, a neka kultna zdanja i dalje propadaju.
Na bivšu Titovu rezidenciju “Lovćenka” u Meljinama pažnju nam je ovih dana skrenula digitalna dizajnerka iz jedne strane države, koja boravi u Herceg Novom. Napavila je na svom FB kratku video šetnju kroz “Lovćenku”, koja se nalazi na pjeni od mora, u nekada vrijednom, očuvamom parku palmi i drugog bilja.
Naišla je na predmete iz doba stare Jugoslavije, fotogarfije, kalendar, pismo iz 1981. godine, krisatlne čaše… Poakzala je stari namještaj, prostorije, vlažne i prašnjave, lift u kome je upaljeno svjetlo… Sve u priličnom neredu, zapušteno.
Nije željela da napiše adresu vile “da bi se izbjegla pljačka i da bi ostala što duže u sadašnjem stanju”, napisala je D.S.
Nismio uspjeli da saznamo kako je ona ušla u vilu, da li joj je neko to omogućio. Međutim, očigledno je da to zdanje nije obezbijeđeno, da je lako dostpupno i zlonamjernicima. A čija je briga?
Vila “Lovćenka” u kojoj su četiri luksuzna apartmana, izgrađena je početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, baš kada i vila “Galeb” u Igalu, kao druga Titova rezidencija.
Poznato je, međutim, da Tito nije nikada boravio u “Lovćenki”, ali su u vili održavane sjednice Vrhovnog savjeta odbrane SFRJ, kasnije SRJ.
Vila je služila za odmor republičkog i saveznog političkog i vojnog vrha.
Među “viđenijim” gostima bili su Boris Tadić i Nebojša Pavković, tadašnji ministri odbrane SRJ, bivši vršilac dužnosti predsjednika Srbije Nataša Mićić, rukovodioci VMA iz Beograda i više stranih državnika.
Kompleks Centra vojno–medicinskih ustanova u Meljinama, u sklopu kojeg se nalazi “Lovćenka”, 2008. godine kupio je konzorcijum na čelu sa Atlas grupom za 5,6 miliona eura.
Rezidenciju je 2013. godine zakupila azerbejdžanska firma “Azmont”, na tri godine. U vili je bio smješten “Azmont studio centar”, radili su arhitektonsko-dizajnerska kompanija “Harper Downie” iz Londona, partner “Azmonta” na projektu turističkog kompleksa Portonovi, na mjestu bivše vojne kasarne u Kumboru.
Govorilo se u to vrijeme da je “Azmont” nudio i Institutu “Dr Simo Milošević” da u renoviranje vile “Galeb” u Igalu , uloži 200 hiljada eura. Međutim, tadašnji Savjet za privatizaciju nije prihvatio takav predlog sa obrazloženjem da je u toku proces privatizacije Instituta.
Projektom kompleksa Meljine , bilo je predviđeno rušenje vile “Lovćenka” zbog, kako je obrazloženo, “nestabilnosti i klizanja terena”.
Podsjetimo da je, prema kupoprodajnom ugovoru sa Atlas grupom, kompleks Meljine trebalo da bude završen za dvije godine, pa i “Lovćenka” srušena. Projektom Atlas grupe bilo je naznačeno proširenje i osavremenjavanje čitavog kompleklsa, izgradnja bolnice sa 200 kreveta na 35 hiljada kvadrata sa šest spratova i heliodromom na vrhu i td. Najavljeno je ukupno ulaganje za sedam godina od 119 miliona eura. Sve bila je samo “lijepa laža”.
Jer, posaljednjih godina vode se brojni sudski sporovi oko Bolnice Meljine i Komleksa Meljine DOO, vlasnik Atlas grupe je DuškoKnežević je iza rešetaka… Bolnica se nekako održava zahvaljujući izbjegnutom stečaju i funkcionisanju u sistemu javnog zdravstva kao dio Kliničnog centra Kotor.
Ali, da se vratimio na početak priče. Što će biti sa “Lovćenkom” ? Prodata, srušena, obnovljena? Ko je pravi vlasnik i ko bi mogao postati?
Vrijeme prolazi, a ovaj nijemi svjedok istorije jednog doba dosta govori o našem civilizacijskom propadanju.
