Herceg Novi je kao malo koji grad u Crnoj Gori pretrpio bolan period privatizacije u kojoj je bez posla ostalo nekoliko hiljada radnka, uništena milionska imovina, a kupljena preduzeća nikad nisu stala na sopstvene noge.
Sjetimo se Prvoborca, Brodogradilišta, HTP Boke, Vinoprometa, Mješovitog, Vojne bolnice Meljine… Izuzetak je “Pomorski saobraćaj” koji jeste privatizovan pod netransparentnim okolnostima, ali je sa flotom od 6 trajekata doskoro uredno obezbijeđivao 24 sata pomorsku liniju Kamenari Lepetane.
Danas u Herceg Novom imamo tri primjera kontra privredne tranzicije. Tehnička Vlada donosi odluke, s obrazloženjem da bi sačuvala javni i državni interes u Bolnici Mlejine, Pomorskom saobraćaju i Institutu Igalo.
Bez dileme, opravadana i dugoočekivana odluka Vlade u slučaju Bolnice Meljine. Ta ustanova je u stečaju, a 12 godina u vlasništvu “Atlas grupe”. Od 1. marta postaće dio Opšte bolnice Kotor i dio javnog zdravstva Crne Gore.
Oduzimanjem koncesije za trajektni liniju Kamenari-Lepetane, u toku je pokušaj da nekada državno, pa privatno preduzeće, Pomorski saobraćaj, ponovo postane državno. “Rez” i ispravljanje propusta ranije Vlade je bio možda očekivan, ali ne na ovakav način. Posljedice opet osjećaju zaposleni, građani, turisti, privrednici, jer nije na vrijeme obezbijeđena alternativa. Jedan mali trajekt “Briv”-a ne zadovoljava potrebe žitelja Boke, iako za sada ne plaćaju prevoz.
I treći primjer je gorući, pokazuje da se država, ipak, kao poslodavac ne snalazi dobro s upravljanjem sopstvenom kompanijom. Institutu prijeti, stečaj ili loša privatizacija sa crnogorsko-češkim konzorcijumom. Privatizacija je ranije peti put bila raspisana, pa poništena i opet aktuelizovana. Radnici i menadžment Instituta su protiv jednog i drugog. Protestuju svakodnevno, iniciraju pregovore s Vladom, ali sve ide presporo. Sudbina najvćeg crnogorskog brenda zdravstvenog turizma i 500 radnika je neizvjesna.
