“Vjenčanja neće biti jer tako želi ona,
Ne šaljite mi cvijeće i neka šute zvona.
U bijelom tu će stati, od mene lice skriti,
I samo ja ću znati – vjenčanja neće biti”!
Tako je pjevao u svojoj baladi Krunoslav – Kićo Slabinac.
Bio sam ga sreo u Minhenu sredinom osamdesetih godina i sa njim kratko porazgovarao.
Umro je u novembru 2020.
Naslov pjesme kojom se proslavio bi mogla da važi i za Herceg Novi.
Zbog renoviranja Njegoševe ulice i zgrade Opštine, već mjesecima nisu moguća vjenčanja u ovom zdanju. Čujem da se sada vjenčanja održavaju u drugim svečanim salama ugostitelskih objekata u Herceg Novom.
Pitam se šta će biti kada ponovo proradi sala za vjenčavanja…
Vjenčanje se obavi, svadbena kolona uz trubljenje sirena i viorenje barjaka krene ka centru grada, a onda se začuje i sirena Hitne pomoći, Vatrogasaca ili Policije koji moraju hitno na mjesto događaja.
Mimoilaženje je nemoguće, veselje se pretvara u užasan stres….
Bože, šta je Herceg Novi sebi natovario na vrat!
Radnici fotografisani kako marendaju kraj vrata su jedna vesela družina sa kojim sam rado pričao.
Stalno me pitaju: “Kad će slike?”
Stvarno je krajnje vrijeme!
Đorđe Matković Minhen/Herceg Novi
