U suterenu, vlaga, goli beton, nema vode, toaleta, mjesta za donacije, a kamoli za jedan radni sto. To je mjesto gdje godinama u teškim uslovima borave članice Volonterskog centra Herceg Novi, gdje dočekuju donatore, ljude dobre volje, kao i nevoljnike. Sortiraju robu, pakete, raspoređuju i nose odjeću, obuću, pokućstvo, novac. Organizuju humanitarne akcije prikupljanja hrane, lijekova, obezbjeđenja smještaja i plaćanje kirije, doniranje krvi, stvari za bebe.
Magacin je prepun. Opština plaća kiriju vlasniku prostora u zgradi Novljanke, ali to ”privremeno rješenje” traje 17 godina, postalo je neodrživo, čak i nehumano.
Magacin je krcat, ali čist, zahvaljući volonterkama, na što ukazuje Sanja Maslarić, jedna od onih koje su dobro osjetile u teškim trenicma ruku pomoći Volonterskog centra, na čelu sa poznatom humanirakom, dobitnicom Oktobarske nagrade Herecg Novog, Zoricom Drakulić Vidaković.
“Prvo želim da se zahvalim gospođi Zorici Drakulić Vidaković što mi je nesebično pomogla i uvijek bila tu uz mene i moje dijete. Ono što sam htjela je zapravo skrenuti pažnju Opštini, koja će, sigurna sam, naći rješenje za veći i uslovniji magacinski prostor u kojem Zorica drži čistu, složenu, razvrstanu robu za naše mališane kojima treba”, navodi Maslarić.
Kaže da je bila tamo juče i da je stanje zaista alarmantno.
“Koliko god se robe podijeli toliko opet humani ljudi donose, te više nema gdje šibica da stane. Rade u veoma neuslovnom malom prostoru, ne znam kako se snalaze uopšte, a opet je sve složeno u kesama, vrećama, paketima. Bukvalno preskaču preko stvari da bi došli do nečeg što im treba”, opisuje jedna od brojnih korisnika Volonterskog centra Herceg Novi.
Ona vjeruje da će neko u Opštini pročitati ove redove i naći neko rješenje, jer riječ je, kako kaže, o neprofitnom humanitarnom radu.
Građani se nakon njenog posta na FB Grupi prezadovoljnih građana Heceg Novog spremaju i za peticiju nadležnima u Opštini.
Raste broj onih kojima je pomoć potrebna, a još je i dosta naših sugrađana koji žele da se na razne načine solidarišu i pomognu, kaže nam Zorica Drakulić Vidaković, koja već skoro deset godina, od osnivanja, vodi Volonterski centar. U njemu su danas aktivne četiri volonterke.
“Nema dovoljno sluha u Opštini, tačno je, mada nam mjesečno plaćaju prostor u Novljanki, mislim 120, ili 150 eura, ali to ni ne vrijedi toliko. Beton, zidovi samo što se ne sruše, zapara, vlaga, čim je kiša voda ulazi.. Očekujemo pomoć Opštine i za dostavno vozilo. Prvi put smo konkurisali ove godine za sredstva budžeta sa drugim NVO. Ali neshvatljivo, dobili smo za vozilo i brojne akcije 2300 eura. Ipak, nadamo se da će nadležni obezbijediti sredstva da bismo imali svoje vozilo za dostavu i obilaske naših sugrađana u nevolji. Mislim da je bilo nepravilnosti u raspodjeli tih sredstava. Mnogi su odustali, jer ne mogu s malo odobrenog novca realizovati projekte”, priča nam Drakulić Vidaković.
Kako god, jesenje kiše i zimu Volonterski centar teško da može dočekati u sadašnjem uslovima. Nemaju auto, kancelariju, prostor, ali zato imaju veliko srce. I uvijek će pomoći onome ko im se obrati, iako i njima treba veća podrška u humanitarnoj misiji od koje ne odustaju.
