Ljetnje jutro, tišina, tek je pet i po, većina spava. Na Gomili se čuje samo Širetina metla. Skuplja lišće i sve ružne tragove koje su ostavili ljudi i životonje, kese, limenke, papire, pikavce…
Šireta Gaši kreće na posao od Mjesne zajednice Igalo prije vreline, u 4 ure, pa onda ulicom Janka Beka uzbrdo ka Šištetu. Počisti potom veliko stambeno naselje Gomilu, te dio Mojdeškog puta… I tako svakog dana, po suncu, kiši, vjetru, uklanja otpad sa puta, trotoara, stepeništa, ali i pored njih. Ne preskače ni prostor između automobila, spušta se niz strminu i gdje god njena metla i ruke mogu da dohvate otpatke.
Širetu već dobro znaju stanovnici ovog područja, pogotovo ranoranioci. Cijene njenu posvećenost, pozdrave je i zahvale, požele i nešto da joj daruju. Ali Šireta to ne očekuje…Došla je prije dvije godine iz Nikšića sa suprugom koji takođe radi u hercenovskoj “Čistoći”.
– Privikao me ovdje posao i plata. U Nikšiću nisam mogla živjeti sa 60 eura. Donosila su mi djeca koja su vani, ali to nije to. Imaću u septembru 52 godine. Mogu da radim iako je teško. Svuđe sam radila, u inostranstvu, u Budvi, sezonski. U Nikšiću sam čistila veliku zelenu pijacu. Zimi i ljeti sam imala šlauf u rukama… Čak sam ribala pored hotela uveče četkom. I ovdje nije lako, ljeti počinjem u 4, a završavam moj rejon u 11 sati. Ne žalim se, popijem dva litra kisjele, izdržim. Dobra mi je Gomila – priča nam Šireta.
Ljudski nehaj je veliki
Navikla je da sve iza sebe ostavi čisto, bilo gdje da je. Naselje Gomila, koje je posljednjih godina bilo zapušteno uspjela je da uredi i održava. Mada ima i dalje previše smeća. Bacaju ga oni koji ne haju za svoju okolinu, mještani i gosti. Šireta, ipak, ne bi da se vrati u Nikšić, iako je nedavno pozvao bivši šef da se vrati.
Ovdje ima razumijevanja od novog poslovođe, a iz uprave preduzeća “Čistoća” su je nagradili s prošlom platom.
Nakon nekoliko minuta razgovora, s osmjehom nas Šireta pozdravlja, uzima metlu i kaže: “Pretjerala sam puno s pričom, moram da radim”.
Ova vrijedna žena zaista svojski obavlja svoj posao potvrđuje nam i poslovođa javnih površina Igalo, Dejan Perović.
– Svaki rejon je zahtjevan i svaki radnik ima probleme da savlada sve što ga na njemu čeka. Šireta je jedna od najvrijednijih radnika. Odredili smo joj Gomilu pošto je stvarno bilo zapušteno naselje godinama. Uvijek čistimo više dio bliže moru i tu se pogotovo ljeti više skoncentrišemo. Zimi smo čistili Gomilu svaki drugi ili treći dan. Ali sada je tu Šireta svakog dana i to se primjećuje – kaže Perović.
Na Gomili nedostaje kontejner na dijelu ispod Volija, jer nesavjeni građani prave veliku deponiju koju je nemoguće metlom ukloniti.
Lokali i nedostatak javnog WC-ea na Šetalištu najveći problem
Veliko je područje o kome brine sektor kojim upravlja Perović. Šetalište Pet Danica od teniskih terena ka Igalu i magistrala od semafora do graničnog prelaza Debeli brijeg sa naseljima Gomila, Bajkovina, Servisna zona, sve do druge granice Kobila sa Hrvatskom.
– Održava ga samo 10 čistača, ali uvijek je neko odsutan. Nekoga uhvati sunčanica, razboli se, pa je stalno neko na bolovanju. Jednog radnika je nedavno udario auto na magistrali. Bio je u bolnici u Risnu sedam dana. Trebalo bi u sezoni da imamo više radnika. Jer, pretežak je posao, radnici su angažovani čitav dan i većina radi popodne i uveče do 21 sat. Tako mogu i da dodatno zarade i to ih stimuliše najviše. Mogu izvući na prekovremene sate i 600 eura mjesečno – priča nam Perović.
Mogu se sresti na Šetalištu i radnici sa električnim čistilicama, nekom vrstom bučnog usisivača… Ali bez metle i ljudske ruke nema ništa. Neophodno je više reda i kulture među korisnicima usluga “Čistoće”, pogotovo ugostiteljima.
– Treba zaista poštovati red i odlagati otpad u kontejnere kada je to predviđeno, a ne tokom cijelog dana. Šetalište je najveća muka. Pored mora treba da bude perfektno čisto, a iz lokala samo izbacuju kese napolje na Šetalište, u svako doba dana i noći i na mjestima gdje nema kontejnera. Betonske korpe za sitni otpad, pune velikim kesama sa tečnim otpacima. Pri tom nema nigdje javnog WC-a – žali se Perović.
Ranije se Šetalište pralo svake noći, ali cistjerana nije ispravna, pomažu vastrogasci sa svojom. Osim toga pranje se obavlja u vrijeme predviđeno za nabavke na Šetalištu. Vozači se bune ne mogu da prođu da istovare robu… Mora se nešto preduzeti da se Šetalište i javne plaže peru redovno, da se uvede više reda, te da i komunalna policija više reaguje , smatra naš sagovornik.
R.Đ.
