Ovo je priča o desetogodišnjacima, odličnim učenicima V razreda OŠ Dašo Pavičić iz Herceg Novog, o dobrim drugovima, odgovornoj i vrijednoj djeci, aktivnim i uspješnim sportistima. Dimitrije Sekulić postiže sjajne rezultate u tenisu, Milan Vučetić u stonom tenisu, Vuk Tomašević u karateu, a Viktor Jančić u atletici.
To su maleni snažni momci, veliki sportski talenti. Vjerujemo, baš kao što i oni vjeruju u sebe, uz podršku svojih roditelja i trenera, da će za koju godinu biti profesionalci i osvajati državna, evropska i svjetska prvenstva i turnire.
Tek im je deset godina, a već imaju brojna odličja sa domaćih i međunraodnih takmičenja. Njihove radne sobe prepune su medalja i pehara. Upoznajte male junake naše priče.
Dimitrije Sekulić tenis je počeo da trenira sa 7 godina, dva puta nedjeljno sa grupom. Zbog pandemije koja je trajala do 2022. treninzi su bili dosta ograničeni. Potom počinje sa ozbiljnijim treninzima, svakog dana osim vikenda, koji je posvećen učenju. Sa takmičenjima je počeo u 2022. godini i do sad je odigrao 14 turnira, osvojio 8 bronzianih i 3 srebrne medalje. Dva puta je prošao sa bronzom na Prevenstu Crne Gore, a na turniru do 12 godina na listi hrvatskog Teniskog saveza u Dubrovniku, osvojio je srebro. Dimitrije trenira i u Triatlon klubu Herceg Novi, a nedavno je postao i član dubravočkog teniskog kluba „Ragusa“. Za to ga je tokom teniskog kampa u Cirihu preporučio trener Nikola Žgaljić. Pored velike ljubavi prema tenisu, za Dimitrija je neizostavan i fudbal koji vjerno prati i navija, a ponekad, kad ima vremena i trenira.
Milan Vučetić tri godine trenira stoni tenis i obožava ovaj sport. Sučajno je počeo da se njime bavi. U vrijeme korone i lock dawn-a ni njegova porodica nije mogla napolje, pa su našli neke stare stonoteniske rekete i svakog dana su po nekoliko sati igrali u kući. A potom je Milan trenirao džudo, plivanje , fudbal i tenis. Ipak, odlučio se za stoni tenis, koji veoma razvija psihofizičke sposobnodti kod djece, kao i koncetraciju.Trenira u STK “Novi”, koji veoma posvećeno i pedagoški radi sa djecom.
Milan je već dvije godine državni prvak u dvije kategorije do 11 i do 13 godina iako je tek sada napunio 10 godina. U posljednje dvije godine osvojio je gotovo sve međunarodne turnire na kojima je učestvovao (Beograd , Novi Sad , Sarajevo , Požega..) Zbog svog talenta i uspjeha na međunarodnim turnirima dobio je i sponzorstvo njemačkog stonoteniskog brenda “Joola” koji ga već drugu godinu snabdijeva stonoteniskom opremom. Svakodnevno trenira 2-3 sata. U narednim godinama su mu u fokusu međunarodni evropski Ettu i svijetski Wtt turniri koji okupljaju najtalentovaniju djecu u stonom tenisu.
Vuk Tomašević, takođe je odličan učenik, pohađa i Muzičku školu Herceg Novi-instrument gitara, a sportom se bavi čak 6 godina. Počeo je u Džudo klubu Igalo sa 4 godine, nastavio u Ju jicu klubu – Panda, gdje je tri godine bio državni prvak i osvajač mnogih međunarodnih turnira! U Karate klubu Shotokan je već 2 godine i osvojio je više međunarodnih turnira, kao i medalje na državnom prvenstvu Crne Gore. Ove godine se plasirao za Prvenstvo Balkana, gdje je imao debi, mada ovoga puta u jakoj konkurenciji, pa nije uspio da dođe do medalje! Vuk je veoma dobar, vaspitan i veseo dječak, najmlađe, treće dijete u porodici. Njegov stariji brat Božo, iz sedmog razreda iste škole, koga prati u korak, već pet godina je neporažen na svim međunarodnim turnirima u džudou, ju jicu, karateu i osvajač zlatne medalje na prvenstvu Balkana, a srebrene na Prvenstvu Evrope ove godine.
Viktor Jančić je atletikom počeo da se bavi 2021. kod trenera Milutina Govedarice, ali kao član Atletskog kluba “Sanja” iz Bara. S obzirom da u Herceg Novom nema atletske staze niti postoje uslovi za aktivno bavljenje atletetikom, treninzi u Herceg Novom su nakon godinu prestali. Viktor je nastavio samostalno da trenira i postiže odlične rezultate, a u tome mu je pomoglo i aktivno treniranje u FK “Igalo”. Čak 6 puta je proglašen za najboljeg atletičara Crne Gore za godište 2013, drugi je u našoj zemlji u višeboju za 2012 godište i mlađe. Na školskom državnom takmičenju u atletici je osvojio treće mjesto na 60 m protiv dvije godine starijih rivala. Oborio je držani rekord na 150 m, štafeta 4×100 i izjednačio je rekord Crne Gore na 100 m.
Od disciplina najviše voli skok u dalj iz zone, gdje je postigao odličan rezultat skočivši 4.30. Takođe su mu omiljene i trkačke discipline 60m, 100m, 150m i 200m, mada mu ni duže dionice nisu problem kao ni one sa preprekama.
Od septembra je na dvojnoj registraciji, tako da je sada, pored matičnog kluba AK “Sanja”-Bar, član i Atletskog kluba “Dubrovnik” .
O odluci da budu dobri sportisti
Tenis je individualni sport i koliko ulažete, toliko ćete dobiti i uspjeti, priča nam Dimitrije:
„Tu nema neriješenog rezultata, sve zavisi od toga koliko ćete uložiti. Možete samo da dobijete ili da izgubite. Tenis mi se prije nekoliko godina baš svidio i već tri godine sam istrajan“.
Da se bavi stonim tenisom Milana je „natjerala“ korona:
„Tada sam sa ocem satima igrao u kući i jednog dana smo odlučili da probam da treniram stoni tenis u Sportski centar Igalo. Primjetio me trener Brano Čubović i tako je sve počelo“.
Vuk je kao dječačić želio da trenira neku borilačku vještinu:
„Bio je tu džudo, ju jicu, a od prije dvije godine sam krenuo da treniram karate i to će biti moj primarni sport u kom želim da napredujem“.
A Viktor je imao samo 3 godine kada je počeo da trenira u školici sporta Jump.
„Tu sam vidio da sam baš brz. Prešao sam 2021. u atletiku, kao član AK Sanja iz Bara, a odnedavno imam i dvojno članstvo, jer treniram i AK Dubrovnik“.
Pored roditelja, koji im pružaju mnogo ljubavi i posvećensti, dječaci imaju svoje uzdanice u trenerima, ali i slavnim sportistima.
„Meni „vjetar u leđa“ daje Novak Đoković i moja mama, a da pomenem i tatu, mada mama više ulaže“, iskren je Dimitrije.
„Imam podršku roditelja, ali i kluba“, dodaje Milan.
Vuk pohvaljuje svoje trenere Marka Vašalića i Dejana Boškovića.
I Viktor spominje trenere, ali takođe najviše računa na svoje mamu i tatu, koji ga vode na takmičenja, kao i na treninge u Dubrovnik i Bar.
Kako usklađuju školu, sport, igru, imaju li tremu pred takmičenja?
Svima je na prvom mjestu škola, a poslije škole četiri drugara imaju isplanirano vrijeme za treninge , takmičenja, Muzičku…
„Stižem uvijek poslije škole i pripremam se po dva sata na treningu prije turnira. Radim uvijek dinamiku, konopac i druge vježbe. Trening završavam rastezanjem. Tu je moj dobri trener Nikola Šorović. Imam malo treme prije turnira. Brinem se ako dobro ne odigram prvi meč. Ako bude dobro, dobijem pozitivnu energiju i trema nestaje. Poslije škole imam dva sata da učim i da sve dobro provježbam. Malo mi pomognu roditelji ako treba. Kada odsustvujem iz škole zbog nekog gostovanja, vratim se s trofejom i učiteljica me pohvali“, priča Dimitrije.
Milan navodi da radi „punom parom“ sve treninge, zato što igra ne samo u Crnj Gori, nego učestvuje već i na evropskim i svjetskim turnirima.
„U tom slučaju meni je najviše posvećen moj trener. Ponekada imam pozitivnu tremu, koja mi daje snage. Na meču moraš biti maksimalno skoncentrisan, da misliš samo na taj momenat, da ne čuješ publiku nego samo što ti govori trener. Naporno je često, jer na primjer svjetski turnir traje po četiri dana, plus putovanje. Kada se vratim malo odmorim i odmah počinjem da učim da bi nadoknadio što sam propustio. Učiteljice imaju razumjevanja, tako da mogu sve da postignem, strpljiv sam“ opisuje on.
I Vuk trenira karate svakog dana i to sve intenzivnije:
„Kada dođe neki turnir spreman sam i vratim se s medaljom, ali prvo mi je škola, poslije koje idem u Muzičku, pa na trening. Pođem na spavanje oko 22 h, a ustajem oko 7.“
Viktor takođe poslije škole odmah radi domaći, pa ide u Muzičku, pa na trening. Priča da se obavezno prije trke zagrije dobro. Stremi da uvijek bude prvi, a ne samo da učestvuje.
Dječaci nađu vremena i za druženje, obično na velikom odmoru se nađu i prodiskutuju na svoj način najviše o sportskim aktivnostima, jer bi svi željeli da ostanu u sportu i postižu vrhunske rezultate.
„Tenis osjećam iz srca i znam da ću uspjeti. Zato se trudim puno da budem dobar teniser“, jasan je Dimitrije.
„Želio bih i ja da ostanem u stonom tenisu. Imam roditelje koji me guraju i za svaki savjet su uz mene, što mi dosta znači“, ističe Milan.
Svoje snove i želje da postane profesionalni karatista ima i Vuk:
„Težim od malena da osvajam evropske i svjetske medalje, a može se desiti i olimpijska za Crnu Goru. Sada imam narandžasti pojas u karateu, a biće mi potrebno bar još dvije godine da dođem do crnog“.
Viktor je vječno zaljubljen u „kraljicu sporta“, atletiku:
„Definitivno biću atletičar i kada odrastem. Želio bih da Herceg Novi konačno dobije svoj atletski klub i atlestku stazu, da ima dvoranu za skokove da treniramo i kada je loše vrijeme. Ne bih onda morao da putujem do Bara i Dubrovnika da bih trenirao“.
I ostali dječaci žele bolje uslove za treninge, a Dimitrije bi volio da grad dobije i zatvorene teniske terene sa travom.
Ovi čili momčići, vrsni đaci i sportisti, zaslužni su i za prestižnu titulu koju je Herecg Novi osvojio ove godine kao Evropski grad sporta. Oni su zaista ponos i sreća grada. Zaslužuju zato, kao i sva vrijedna i talentovana djeca, njegovu podršku.
