U toplim danima kada temperatura ide i preko 30 stepeni teško je ići bilo gdje, ukoliko ne moramo, pa se okrećemo kućnoj udobnosti sa klima uređajima. Primorcima je nešto lakše, jer pirka maesral, a i more im je “na dohvat noge”.
Kancelarije i svi drugi radni prostori, takođe su klimatizovani, nekada i previše rashlađeni, pa treba biti oprezan zbog velike razlike u spoljašnjoj i unutrašnjoj temperaturi.
Ali što je bilo prije klime? Kako su naši preci bili ažurni i atento za dnevne obaveze kojih je bilo i više nego danas i koje su zahtijevale veliki fizički napor?
Djeca su se naravski zanimala i rashlađivala na plaži, stariji koji su bili zauzeti rabotom i ne puno, pa su nastojali da prostor u kome borave učine prijatnijim.
Kuće su tradicionalno građene od kamena, koji je prirodni izolator. Prozora u donjim prostorijama kužine/šale nije bilo mnogo i preko njih su, kad upekne, zatvarana drvena škura.
Ispred kuća postavljane su drvene pergole i sađene odrine loze, pa se nakon rada u baštini moglo predahnuti u najboljem, prirodnom hladu.
Međutim, ni ovo nije bilo dovoljno za dane paklenih vrućina, pa su se naši preduzimljivi stari dosjetili “izuma” koji danas tek ponegdje i rijetko krasi fasade kuća.
Naime, pri gradnji kuće, domaćini bi ugrađivali dva kamena iznad prozora, tako da budu izbočeni i na oba je probijana rupa u koju bi umetali drvo. Na njega bi kačili mokri lencuo i onda kad bi dunuo vjetar hladniji vazduh bi prošao u prostoriju.
Onda se lakše moglo i sumprešaviti vrućim žarom, kuvati objed na vatri, peći kafa u bruštulinu…
Uz klima uređaje danas imamo svakako veći komfor, ali valjalo bi se dosjetiti i nekih korisnih metoda naših starih kojima su se služili, rashlađivali, bili vrijedni i po teškim žegama.
