Kada se nakon završenih studija demografije na Univerzitetu u Beogradu vratila u rodni Herceg Novi, vjerovala je da će s diplomom iz jedne rijetke i značajne struke lako pronaći posao. Ipak, to se nije dogodilo. Zbog nedostatka sluha za stručnost, ravnopravnost i mlad kadar, ali i zato što nije bila politički “podobna”, posao u struci je izostao.
Danas, devet godina kasnije, radi kao turistička vodičkinja – u profesiji koju nije planirala, ali u kojoj je pronašla slobodu i ispunjenje. Tako za Novski portal svoju priču započinje diplomirana demografkinja i turistička vodičkinja, Ana Badnjar.
“Završila sam studije demografije na Univerzitetu u Beogradu. Nakon toga, moj profesionalni put je krenuo u pravcu koji možda na prvi pogled djeluje neočekivano, već devet godina radim kao turistička vodičkinja u Crnoj Gori. Pripravnički staž obavila sam u Opštini Herceg Novi još 2012. godine, i s mnogo entuzijazma pokušavala da se ostvarim u struci. Pokušala sam biti aktivna kao volonterka u projektima poput onih posvećenih romskoj zajednici, pod okriljem OEBS-a (što smo aktivno obrađivali na fakultetu), te sam se nadala da ću kao jedina osoba sa formalnim obrazovanjem iz oblasti demografije i znanjem iz oblasti rodne ravnopravnosti (koja je bila važan dio našeg fakultetskog kurikuluma), pronaći svoje mjesto u kancelariji koja se bavi tim temama u Opštini”, kaže Ana.
Nažalost, tadašnji sistem nije prepoznao taj potencijal.
“Umjesto stručnog kadra, izbor je pao na osobe bez odgovarajuće stručne osnove, među njima je bio, simbolično rečeno, jedan vaterpolista i jedna daktilografkinja. To je bilo razočaranje koje me natjeralo da skrenem s prvobitnog puta. Završila sam obuku za turističkog vodiča i započela novo poglavlje. Danas, uz mnogo ljubavi i posvećenosti, imam priliku da posjetiocima Crne Gore prenesem istoriju i kulturu zemlje iz ugla demografa i nekoga čija porodica ovdje živi vjekovima”.
Na vodećim pozicijima često ljudi bez integriteta i strtučnosti
Naša sagovornica smatra da žene svakako jesu prisutne u različitim sferama – od kulture i obrazovanja, do biznisa i politike, ali i primjećuje:
“Često se čini da njihova pozicija nije rezultat priznate stručnosti i kvalifikacija, već odluka koje su dio unaprijed zacrtanih “šablona” rodne ravnopravnosti, ponekad svedenih na puki broj, a ne na stvarnu vrijednost koju određena žena unosi. U tom smislu, ravnopravnost zna biti samo formalna. Ako pogledamo istoriju Herceg Novog, ličnosti poput Mirka Komnenovića i drugih uglednih nosilaca razvoja ovog grada ostavljaju snažno nasljeđe. Postavlja se pitanje, zašto danas više ne susrećemo lidere takvog formata i integriteta? Ova misao nije kritika, već poziv na introspekciju, da li biramo ljude po pravim kriterijumima?”.
Na pitanje može li se od turizma živjeti, Ana tvrdi, da apsolutno može.
“Ukoliko se posao vodi sa kvalitetom, strašću i originalnošću, apsolutno da. Ipak, ono što nam nedostaje jeste hrabrost da budemo svoji, da prikažemo autentičnu Crnu Goru, sa svim svojim običajima, pričama, duhom. U želji da pratimo zapadne standarde, često gubimo ono što nas čini posebnima. Turisti to vrlo brzo primijete i često mi kažu da bi voljeli da dožive više iskrene lokalne tradicije, a manje kopija nečega što već poznaju iz drugih destinacija”.
Ana kaže da je u svom poslu pronašla slobodu, da je to autentičan i dinamičan posao.
“Omogućava mi da živim vrijednosti koje nosim iz tradicionalne crnogorske porodice i akademskog obrazovanja. Ovaj posao nije samo prenošenje informacija, već stvaranje mostova, između različitih kultura, ljudi, epoha. Turisti koji dolaze u Crnu Goru su često iskusni putnici. Njih ne zanima “još jedan izlet”, već tragaju za doživljajem. A ja im, kroz demografski i kulturološki kontekst, pokušavam pružiti upravo to”.
“Žene bi uskoro mogle zavladati ovim dijelom Balkana”
Njen trenutni profesionalni izbor jeste vid slobode i otklon od politike, potvrđuje naša sagovornica.
“Upravo tako. Politika, tačnije njena nesenzibilnost prema znanju i mladima, me je zapravo usmjerila ka turizmu. Ispostavilo se da je to put na kojem sam pronašla i slobodu, i profesionalno ispunjenje, i radost. Ipak, da ne bude zabune i demografija kao nauka pruža prostor za duboka istraživanja, analize i uzbudljive projekte. Samo, nažalost, u našoj lokalnoj stvarnosti nije bilo dovoljno sluha da se tim potencijalima da prostor”.
Na pitanje da li lokalna zajednica uspijeva u ostvarivanju rodne ravnopravnosti, Ana Badnjar odgovara direktno i bez ustručavanja:
“Iskreno govoreći, rodna ravnopravnost nije tema kojom se ozbiljno i dosljedno bavimo. Dovoljno je da se na nekoj poziciji pojavi “žensko lice” kako bi se ispunili neki osnovni kriterijumi, bez dublje analize da li je toj osobi data realna moć, mogućnost odlučivanja i stvarnog uticaja. Ravnopravnost nije kvota, već vrijednost”.
U njenom poslu odnos između polova je uravnotežen.
“To je zaista lijepo i ohrabrujuće. Postoji međusobno uvažavanje i razmjena znanja i iskustava, što ovaj posao čini još ljepšim”.
Na kraju, iz ugla njene demografske struke, Ana smatra da je naše društvo decenijama bilo uobličeno oko tradicionalnih rodnih uloga, gdje je muškarac imao centralno mjesto.
“Danas svjedočimo snažnom pomaku – žene sve više dolaze do izražaja, u nauci, kulturi, sportu, pa i u domaćinstvu i kulinarstvu, koje su nekada bile nevidljive sfere. Ako im damo prostora, bojim se da bi žene uskoro mogle i zavladati ovim dijelom Balkana! U šali, ali i u zbilji, vjerujem da žene danas nose ogroman potencijal koji treba prepoznati ne samo kao “ispunjenje kvote”, već kao suštinsku vrijednost za razvoj zajednice”.
Ovaj tekst je realizovan kroz projekat Ministarstva kulture i medija „Rodna
ravnopravnost u Herceg Novom: Od stereotipa do uspjeha”
