Na ovaj 15. april 1979. godine, neradnog dana, u nedjelju, u 7 sati i 20 minuta Crnu Goru je pogodio razorni zemljotres. Ne mogu se zaboraviti starhote nakon udara od 7 stepeni po Rihteru, odnosno 9 stepeni Merkalijeve skale, kasnije i serije slabijih potresa, na cijelom Crnogorskom primorju. Stradala je 101 osoba, oko 100 hiljada ljudi ostalo je bez krova nad glavom.
Najviše su oštećeni gradovi Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor, Risan i Herceg Novi, uništen je veliki broj modernih hotelskih kapaciteta, oštećena 53 zdravstvena objekta, 570 objekata socijalne i dječije zaštite i 240 škola.
Posebno su stradali kulturno-istorijski spomenici, a oštećeno je oko 350 kilometara magistralnih i 200 kilometara regionalnih puteva.
Štetu su procjenjivale 132 stručne ekipe, pa je tada ona procijenjena na više od 4,5 milijarde dolara.
Potres je urušio najveći dio kulturno istorijskog i spomeničkog fonda na primorju, te stara gradska jezgra.
Prema izvještaju UNESКO-a iz 1984. ukupno 1.487 objekata oštećeno, od kojih su skoro polovina domaćinstva, a 42% crkve i svetovni objekti. Trideset posto od ukupno oštećenih objekata je u potpunosti srušeno. Preko 1000 spomenika kulture je oštećeno, kao i hiljade umjetničkih djela i vrijedne kolekcije.
Poznata je i okolnost da je zemljotres zatekao u Crnoj Gori i jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita, koji je boravio na oporavku u vili “Galeb” u Igalu. Istog dana Tito je obišao postradala područja, Brodogradilište Bijela. Uputio je apel svim republikama i pokrajinama da pomognu crnogorskom narodu da savlada posljedice nesreće.
„Mislim da svakome mora biti jasno da solidarnost koja se kod nas uvijek pokazivala, naročito u ovakvim situacijama, i ovoga puta mora doći do punog izražaja“, poručio je Tito.
Pomoć, nesebična i dugotrajna, jugoslovenska i međunarodna, učinila je da naša zemlja doživi obnovu , sanira teške rane u gradovima.
Da li nam je potres bio dovoljna opomena da život u izrazito trusnom području nastojimo da živimo s manje seizmičkih rizika?
Struka kaže da su današnji objekti kvalitenije građe nego oni što su bili 1979. godine, ali da, ipak, izostaje poštovanje propisa i nadzor gradnje . Sam podatak da imamo preko 120 hiljada bespravno podignutih objekata, duplo više nego 1979. godine je za veliku brigu. Kako se procjenjuje, samo u Herceg Novom je oko osam do deset hiljada. Danas su gustina izgrađenosti i broj stanovnika znatno uvećani, pa bi u slučaju sličnog zemljotresa posljedice takođe bile strašne.
Urbanizacija na primorju je sve intezivnija, čak i na klizištima. Građevine bi trebalo da su seizmički sigurnije, da se više vodi računa o konstrukciji objekata, kvalitetu tla na kom se grade, a ne o enterijeru sa raznim dekorativnim elemntima, upozoravaju stručnjaci. U gradnji ne bi trebalo ništa da preskočimo, niti jedan standard i propis koji smanjuju seizmičke rizike. Čini se, ipak, da je ta svijest o tome bila jaka samo desetak godina poslije zemljotersa 1979. godine, a danas je jača trka za što više kvadrata.
