U Crnoj Gori i u svijetu se danas obilježava Međunarodni praznik rada, 1. maj, u znak sjećanja na oko 40 hiljada radnika iz Čikaga koji su, tražeći bolje uslove života, stupili u štrajk 1886. godine.
Sjećanja na prvomajske proslave u Crnoj Gori još su živa, posebno na prvomajske uranke, na kojima se igralo i pjevalo, a porodice su se okupljale uz bolji ručak. Radnici su dizali glas za svoja prava na protestima, demonstracijama, tražeči bolje uslove života i rada.
Danas se nastoji održati tradicija, ali većini je najvažnije što neće raditi tri dana. Takođe, radnika je sve manje, dolaze nam iz inostranstva, ali jednako, domaći i strani, streme većim zaradama i većoj socijalnoj pravdi, te vrednovanju svoga rada.
Podsjetimo da je 1886. godine u Sjedinjenim Američkim Državama organizovano oko pet hiljada štrajkova nezadovoljnih radnika koji su zahtijevali obezbjeđivanje dnevnog radnog vremena od osam sati, odmora i kulturnog uzdizanja.
U Čikagu su 3. i 4. maja izbili sukobi između radnika i policije, bilo je poginulih, a vođe štrajka osuđene su na smrt.
Predstavnici radnika iz cijelog svijeta tri godine kasnije, u Parizu na Drugom kongresu Internacionale, odlučili su da svake godine slave 1. maj kao Međunarodni praznik radničke borbe i solidarnosti.
