U Galeriji Sue Ryder u Starom gradu, pred brojnim Novljanima, njihovim gostima, poklonicima umjetnosti, autorovim prijateljima, otvorena je izložba skulptura Đura Belog Prijića. Predstavio se sa 21 radom, savršenih oblika i elegancije, izrađenih u različitim materijalima kojima samo Prijić zna da “oživi” labuda, pelikana, rodu, sokola, da napravi sjanu vertikalu bika, torzo žene… I koje mame dodir i punu pažnju.
Otvarajući izložbu, dramski pisac Stevan Koprivica, primjetio je da će nam se njegova skulptorska etida učiniti, na prvi pogled, kao idealno artikulisanje figurativne forme, po aristotelovskim načelima, gdje je umjetnost podražavanja života i prirode. Kod Prijića nalazimo onaj, u stvaralaštvu najteži postupak jednostavne jasnoće, idelani zlatni presjek koji ne ostavlja nedoumice i zapitanosti o značenjima i sredstvima kako se do njih dolazi, kaže Koprivica.
“Sjetio sam se termina iz teorije umjetnosti- tehnos. To znači znati- kako se pravi brod, kako se pravi država, kako se piše pjesma I kako se pravi umjetničko djelo. Tehnos nije talenat, to je poznavanje načina kako se nešto pravi. Beli Prijić je neko ko jednostavno raspolaže enormnim poznavanjem toga tehnosa. To tako zove Aristotel i to je ostalo kao neprikosnoveno u stvaranju umjetnosti. Tek onda dolazi talenat”, ističe Koprivica.
Njega Đuro Prijić podsjeća na čuvenu anegdotu sa Pikakosom, a ne pominje ga slučajno, jer ga asociraju njegova djela na citate iz Pikasovih “Gospođica iz Avinjona”.
“Sva umjetnička Đurova djela su tačno artikulisana po principima vrhunsk e umjetnosti, a to je da su sazdana od čvrste konstrukciije. Zna se šta je početak, sredina i kraj. A šta one znače – to je prepušteno našim asocijacijama I našim učitavanjima. Da li će njegov pelikan da nas podsjeti na Bodlerovog, da li će “Gospođica iz Avinjona” biti samo neka prikrivena erotska skulptura, ili će njegovi labudovi biti iz onih Andersenovih, onih sedam čarobnih labudova, koji lete i koji čekaju sestru da im odjene njihove haljetke i koji će postati lijepi prinčevi, ostaje nama da interpretiramo”, navodi Koprivica. Opaža da Prijić ostaje u domenu realizma I čvrstog poznavanja tehnosa, te na asocijativan način dolazi do stvralaštva koje pripada onima kojima je dato da oblikuju stvarnost po sopstevnom nahođenju.
Zahavljući Marinovićima, domaćinima i vlasnicima Galerije “Sue ryder”, Prijić je vrlo brzo odlučio da izlaže. Kazao je da se mučio dok je radio skulpture, ali oko organizacije zaista nije. Posjetiocima je poručio : “Ja radim za svoju dušu, ali, Boga mi, i za vas. Stalo mi je što vi mislite”.
U razgovoru s novinarima autor je objasnio njegov tehnos.
“Likovni kritičari misle da povrijede umjetnika ako počnu da pričaju o tehnosu. Kada mi neko kaže- imam ideju, pa ja ih imam hiljadu, ali ideju treba pretočiti u nešto. Mora se znati, ja to zovem zanat. Svaki zanat je osnova umjetnosti. I obućar može da bude umjetnik, da pređe liniju koja ga dijeli od umjetnosti.”
Lani je u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru Prijić priredio izložbu, na kojoj je bila predstavljena polovina ovih radova. Bilo mu je žao da ih Novljani ne vide i odlučio je zato da to uradi u Galeriji Sue Rider. Vjeruje da se svaki čovjek razumije u umjetnost i zato voli da čuje razna mišljenja.
Prijić nam kaže da ne može da odvoji jednu od druge umjetnosti kojima je okupiran, slikarstvo od vajarstva, ili obrnuto.
“Da nema ovoga ja bih radio i stvarao opet nešto novo. Hoće li to biti slika, skulptura, kombinacija toga…Jedino što ne volim jeste bježanje od odgovornosti. Prethodnih dvadesetak godina otišli smo u svijet instalacija, pa sam shvatio da je mnogo ljudi bježalo od neznanja u instalicije. Prodavali su nam razne priče, a instalacija je vrhunska umjetnost, isto kao apstrakcija”, smatra Prijić.
Vlasnica Galerije Sue ryder, Ljiljana Marinović podsjetila je da je još sredinom prošlog vijeka, Đurov otac, istaknuti crnogorski umjetnik, Aleksandar Aco Prijić , započeo svoju slikarsku priču iza škura i kamenih zidova, u jednom kutku Starog garda, iza broja 5 u Ulici Marka Vojnovića. Tu je i danas atelje Prijić.
“Đuro Beli Prijić ima iza sebe već decenije stvaralačkog rada, u oblasti primjenjene i likovne umjetnosti, slikarstva i vajarstva. Prepoznaćemo u skulpturama izuzetno umjeće oblikovanja I likovnog promišljanja u saglasju realnog i apstrahovanog, ali isto tako osjetićemo koliko zrače neobičnim šarmom i vrcavim duhom, koje im je udahnuo autor. A ako se zapitamo od čega su skulpture napravljene shvatićemo da Beli nije smao umjetnik, on je umjetnik alhemičar i umjetnik istraživač. Pored prirodnih materijala i nađenih elemenata koje koristi, on stvara sopstvene materijale po formulama samo njemu znanim i prilagođenim njegovim potrebama”, rekal je Marinović.
Izložba će biti otvorena u Galeriji Sue Ryder do 5. Jula, od 9 do 13 i od 18 do 21 čas. U tom periodu svako može da razgleda i osjeti ljepotu Prijićevih skulptura, kao i da o njima popriča sa autorom.
