Sestričina Petra Lubarde i predsjednica Fondacije koja nosi njegovo ime, podsjeća u pismu na godišnjicu smrti velikog čovjeka i slikara. Ono je i svjedočanstvo da, kako kaže, uvijek možemo naći način da onima u nevolji pomognemo, a svijet učinimo za nijansu boljim.
Povodomm 13. februara i 49 godina od Lubardinog odlazka u vječnost, prenosimo njeno pismo u cjelosti:
„Njegovo stvaralštvo je ostalo jedan jedinstveni pečat na likovnoj sceni 20. vijeka. Mnogo se o tome pisalo i piše do dan danas. I nije to neočekivano, jer kada umjetnik dosegne vrhunac uspjeha, uglavnom se, analinizaraju njegova posmatranja i misli na razne teme, njegove tehnike, kolorit, simboli itd.
Ovaj datum Fondacija obilježava svake godine na izvjestan naćin, i prijatelji na face-book prate tu stranicu…
Ove godine sam izabrala da vam ispričam o Petru Lubardi kao čovjeku, čovjeku koj je volio ljude, osjećajnom, empatičnom I humanom.
Tragedija koja se desila prije nekoliko dana u Turskoj i u Siriji vraća me na istu takvu tragediju u Skoplju 1963. godine, kada je jak zemljotres razrušio taj ljepi grad sa hiljade izgubljenih i ugroženih života.
To julsko veče u Nišu bila je održana Lubardina izložba. On je tada imao oko 56 godina i bio u punoj svojoj slikarskoj snazi. Kao što je uobičajeno novinari su prisustvovali izložbi, a jedan od njih je Petru postavio pitanje o zemljotresu:
“…a šta bi Vi gospodine Lubarda uradili za naše ljepo Skoplje?”
Lubarda nije izbjegao odgovor nego blago odgovorio:
“Jedino što mogu,to je sve ovo”. Raširio je ruke pokazujući postavku, od 54 djela. Kad je izložba završila, slike su spakovane, prenijete u Skoplje kao znak solidarnosti sa ugroženim stanovnicima. Slike su sačuvane u Narodnom muzeju u Skoplju.
Prvog marta 2023, sve te slike biće izložene u Narodnom muzeju, kao zajednički projekat Ambasade Crne Gore u Republci Sjevernoj Makedoniji, Ministarstva kulture Crne Gore, Muzeja savremene umjetnosti i Ministarstva kulture Republike Sjeverne Makedonije, a pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Sjeverne Makedonije gospodina, Steva Pendarovskog.
Sjećanje na Lubardinu humanost prije šest decenija postaje pokazitelj “kulture sjećanja” generalno, a time i sjećanje na umjetinka – čovjeka i njegov humani I ljudski gest.
Jos jedan veliki plemeniti potez je poklon gradu Kragujevcu ciklusa od 26 slika. Njih je Lubarda poklonio gradu Kragujevcu, 1968. godine u znak sjećanja na masakr počinjen u Drugom svjetskom ratu u Kragijevcu 21. oktobra 1941. Godine.
“DOSTA KRVI – DOSTA UBIJAJA” naziv je jedne slike i moto te postavke. Ona svjedoči grozote rata, stradanja, patnje…svega što nosi rat. U dokumentu upućenom Spomen Parku Lubarda piše: “Cjeneći velike žrtve koje su pale prilikom zločinačke odmazde njemačkih nacista 1941. u Kragujevcu – i kao umjetnik saosjećajući duboko sa patnjama koje su naši narodi podnosili vjekovima, da bi im najzad bilo dopušteno da mirno žive na svojoj zemlji, i povodom tih saosjećanja poklonio sam ovih 26 slika na temu kragujevačke tragedije”.
Iza velikog umjetnika je očigledno i veliki ČOVJEK u punom smislu te riječi, čovjek koji je dijelio milost, poštovanje, solidarnost za svako ljudsko biće. Zbog toga i možemo reći da je Petar Lubarda bio borac koji je to dokazao svojim ponašanjem i na svojim platnima, borac za bolji svijet”.
Ɖina Lazar
Predsjednica Fondacije Petar Lubarda
Februar 2023 / Izrael
