Više stiotina radnika i građana Herceg Novog, kolege, predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, radnici Telekoma, blokiralo je Granični prelaz Debeli brijeg u znak protesta zbog neodgovornog odnosa Vlade i njenih Ministarstava prema Institutu Dr Simo MIlošević. Ukoliko Vlada hitno ne ispuni pet skupštinskih zaključaka za rješavanje statusa Instituta najavljeni su protesti u Podgorici.
Sa skupa je ponovi upućen apel Vladi da se hitno i bez odlaganja uključi u rješavanje teške situacije u kojoj se nalazi kompanija, koja je u većinskom vlasništvu države.
“Cilj ovog okupljanja je i apel menadžmentu i Odboru direktora da što hitnije potpišu kolektivni ugovor kako bi se zausdtavilo dalje urušavanje Instituta Igalo. Pravo na liječenje i pravo na lični dohodak su elementarna ljudska prava. Radnici već tri mejseca ne primaju platu”, podjsetila je predsjendica Sindikata Instituta, dr Marija Obradović.
Ukoliko su nosioci izvršne vlasti u državi istinski odgovorni prema svojim građanima, a tu retoriku, kako je kazala dr Obradović, slušamo svakog dana, onda moraju uzeti u obzir sljedeće činjenice:
“Insitut Igalo je rehabilitaciona ustanova i krovna institucija zdravstvenog turizma, koja nema alternative u Crnoj Gori. Fizikalna medicina je bazirana na primjeni fizičkih agenasa u terapijske svrhe u koje spadaju i prirodni resursi ljekovitog blata i mineralne vode. Najveći kapital Instituta su prirodni i ljudski resursi i za to u Crnoj Gori nema zamjene. Odgovorna vlast mora znati šta su državni prioriteti. Nemamo ništa protiv novih skupih mostova i puteva, ali stub svakog društva su zdravlje i obrazovanje”, istakla je ona, podsjećajući da za teško povrijeđene i teško oboljele građane Crne Gore nemamo bolju ustanovu za rehabilitaciju od Instituta.
Kako je dodala, ne mogu projekti koji su u planu bit preči od očuvanja vrijedne ustanove koju već posjeduje država, a u koju država godinama nije ništa uložila.
“Odgovorna vlast ukoliko ima stručne ekonomiste mora znati potencijal Instituta Igalo koji se do sada održao zahvaljujući predanom radu zaposlenih i ostao na tržištu iako se od njega decenijama otimalo i odnosilo. Mnogo novca potrošenog u Podgorici je zarađeno u Institutu Igalo”, kazala je ona, napominjuići da privatizacija nije alternativa.
Institut Igalo je kapitalna institucija za Crnu Goru, a požljela bi da ga ima svaka evropska država.
Odbornik Zoran Lazarević je saopštio prvo lijepu vijest koju mu je prenijela medicinska direktorka Bolnice Meljine da je sa direktorom Opšte bolnice Kotor, Davorom Kumburovićem, dogovoreno da se tokom marta raspiše novi oglas za prijem preostalih radnika Bolnice Meljine koji nisu bili obuhvaćeni prvobitnim oglasom.
Lazarević je podsjetio na jasne zaključke Skupštine prema Vladi, od kojih su dva hitna isplata avansa od 1,6 miliona eura i povećanje usluga prema fondovskim pacijentima od 40%. To je neophodno radi isplate zarada radnicima i dobavljačima.
“Dvije decenije ova država nema apsolutno nikakvu strategiju prema Istitutu Dr Simo Milošević. Izgubljene su dvije decenije u kupovini socijalnog mira i u političkoj manipulaciji. Došli smo do realnosti. Ili će se ići putem privatizacije, ili će država odlučno da postupi i preuzme u potpunoisti kontrolu nad Institutom. Od dražave tražimo da postupa brzo, a već imamo kašnjenja u obećanoj isplati avansa”, kazao je Lazarević.
Predsjednik Sindikalne organizacije Kliničkog centra Crne Gore, Nebojša Radonjić, rekao je da je tužno da u 2023. godini medicinski radnici i saradnici ne primaju zarade.
„To me sve više podsjeća na rane 90-te, kada su nam plate kasnile i bile po 25 maraka. Ovo je katastrofa i sramota. Naš kolektivni granski Sindikat daje punu podršku vašoj borbi i očekujem da zajedno upregnemo sve naše snage kako bismo izašli na kraj sa ovim problemom. Ne poznajem nikog u Crnoj Gori da nije uslugu dobio u Institutu. Ne mogu vas utješiti, ali vam možemo pomoći da zajedno dva granska Sindikata pomognu i vama. Čekamo vas i nadam se da će Ministarstvo zdravlja u saradnji sa Vladom riješiti ovaj problem, jer je užasno da bijeli mantili za svoj rad ne primaju zarade“, poručio je Radonjić.
Majka dječaka koji se već pet godina liječi u Institutu, Ljiljana Jarić Maslan, rekla je da je Institut njihova druga kuća i da su uvijek sa radošću dolazili.
„Žalosno je što naša država ne vidi da je to mjesto odakle može da živi Crna Gora. Prošla sam u okruženju mnoge rehabilitacione centre, svi kažu blago vama imate Igalo. A mi ne vidimo Igalo. Mi koji treba ga ne vidimo. Nadam se da će Vlada uspjeti da riješi problem, ako ne umiju da riješe neka otvore socijalni broj, pa ćemo uplatiti svi da to bude naše, da ne ide Institut u privatizaciju. Čula sam i ranije da imaju probleme u Institutu, ali nikada ni jedno dijete nije ostalo bez terapije“, poručila je ona.
Radnica Instituta, Mirela Tišma, uputila je predsjedniku Opštine, Stevanu Katiću, predlog kako da Opština pomogne 15 najugroženijih radnika.
„Neka dva naredna mjeseca te porodice pošalje na smještaj i hranu u opštinski hotel Play. Ako ima volje mogu se tome pridružiti i drugi hotelijeri i vlasnici restorana u gradu“, navela je ona i dodala da i u slučaju da prime jednu zaostalu zaradu automatski će je banke uzeti za kamate”.
Pismo podrške radnicima Instituta uputili su Ljekarska komora Crne Gore, Udruženje oboljelih od multiple skleroze i Sindikata državnih službenika i namještenika.
