Sve češće i među Novljanima čujemo: “Ne smijem ući u butigu!” A zna se zašto. Nema dana da nešto ne poskupi. Prodavačice ne stižu da izlijepe nove etikete s višim cijenama na artiklima, rijeđe s akcijskim popustima.
Svaki odlazak u prodavnicu postaje stresan.
Kome se obratiti da zaustavi stampedo s cijenama hrane i higijenskih sredstava?!
Poskupljuju i obuća, odjeća, mobilijar, građevinski materijal…
Na žalost, zvanična satistika, prema kojoj je minimalna potrošačka korpa od početka do kraja prošle godine porasla za svega 100 eura i iznosi 800 eura, ne bilježi realne troškove života. Oni daleko prelaze primanja većine građana. O poniženim penzionerima, sa samo 2,5% povećanja januarskih penzija, da ne govorimo.
Cijene se formiraju slobodno i svako njihovo ograničavanje moglo bi poremetiti lance snabdijevanja i izazvati nestašice na rafovima, tumače donosioci odluka u resornom Ministarstvu.
I dok sve teže izdvajamo za ono elementarno, kruv, mlijeko, ulje, meso, jaja, na rafovima izobilje. Uz krtolu iz Francuske, česan iz Kine, pomidore iz Albanije, naranče iz Argentine, ko zna otkuda, stigle su nam i trešnje. U prvi mah pomislismo rotkvice. Ali, ni krupnijih niti skupljih do sada ne vidjesmo. Kilogram 25 eura. Prodavačica kaže, prodala je u smjeni jedva 200 grama. Tu su i krupne jagode, po 8 eura za kilogram. Poneko se i osladi, ako je to uopšte moguće usred februara.
Ali, važno je da ima, pa koliko košta da košta.
