Tanja Bošković i Rada Đuričin kao da su jedva dočekale scenu Dvorane Park da svojom glumom, igrom i pjesmom osvoje I zagrle novsku publiku. Veliki zagrljaj bio je sinoć uzvraćen, uz ovacije kojima su gledaoci ispratili, poslije dvije godine pauze HAPS-a, dvije primadone.
Predstavu “Primadone”, koja govori o odbrani pozorišta, ljubavi, rivalstvu i ženskoj solidarnosti, simbolika su početka Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti.
Tanja Bošković, koja je i počasna građanka Herceg Novog kaže da se zaista osjeća dijelom ovog grada i bilo joj je veoma stalo da ovdje igra sa Radom Đuričin:
– Ovo je i naš praznik. HAPS je najbolji dio nas, tu se razmijenjuje energija sa publikom, koja je disala sa nama-dvije starice, dvije ocvale primadone koje su došle da brane pozorište da se ne bi pretvorilo u tržni centar. To je i lični stav – priča Tanja sa strašću kojom i nastupa na pozorišnim daskama.
I jedna od poruka iz predstave je da umjetnost može spasiti svijet:
– Umjetnost ima tu namjenu da zaštiti ljudski duh, od svega onoga što nas spolja napada. Ubiše nas potrošnja, beskrajne promjene, a ono najplemenijtije je ovdje u srcu i mislima – vjeruje Tanja Bošković.
Pri tom je bitna ljubav i ženska solidarnost i podrška. U pozorištu možemo biti suparnice, dodaje ona, ali naše vrijeme se ne mjeri danima i noćima, kao kod drugih ljudi, nego po premijerama:
– On je nju ganjao još od “Čekajući Godoa” ili možda jednu dječiju predstavu prije. Mi nemamo godine, mi imamo premijere, naše vrijeme drugačije teče. To je razilčito od svih drugih umjetnosti. Vjerovatno i da slikari mjere svoje vrijeme slikama koje su nastajale ili dovršavale se, kroz godine, ili se nikada nisu dovršavale, jer se u umjentnosti negdje vrijeme zaustavilo. Zato nemojte nikada glumicu da pitate koliko ima godina nego koliko ima premijera – poručuje Tanja.
Uprkos godinama ona i Rada Đuričin sa scene su zanosno zračile snažnim emocijama i energijom.
– Srećna sam danas što se u ovom našem gradu, Herceg Novom, desilo pozorište, a mi smo došli ovdje da uzviknemo: “Živjelo pozorište!” – kazala je poslije igranja kratko Đuričin.
Ovogodišnji HAPS, koji traje 27 godina, otvorio je predsjednik Opštine Stevan Katić, podsjećajući da je vrijeme pandemije pokazalo koliko je pozorište važno. Osnovna poruka HAPS-a glasi da je za puni život neophodan susret sa publikom, podsjetio je on:
– Magije nema bez pozornosti i reakcije nijemih posmatrača. Stvaranju istinskih trenutaka i njihovo proživljavanje nepotpuno je bez odgovora iz zatamljenog dijela sela.
Do kraja aprila publika će vidjeti još 10 predstava iz naše zemlje i regiona, a dvije su namijenjene najmlađoj publici.
