Novljanin, vjerovatno i prvi ultra trail trkač u Crnoj Gori, Saša Kulinović, dok pišemo ovaj tekst, nekud je danas po vrletima orjenskim. Trči drugi krug Novske sky Mini trail lige.
Nije bitno što pada kiša, promiču bijele pahulje, što je staza mokra i klizava, sniježna. Sa njim je još 15-ak učesnika koji na 5,1 km dugoj planinskoj trasi, Kameno-Žlijebi, sa usponom od 320m, jure najbolje vrijeme.
To je za Sašu tek početak nove kalendarske trail sezone. Ovaj 43-godišnjak trči i trenira satima svakog dana. Sprema se za velika takmičenja, ultramaratone, kroz Dinaride, Jahorinu, Alpe… Razgovoramo za Novski portal o njegovoj pasiji prema planinama i trčanju.
– Trčim posljednjih 12 godina. Do tada, gledajući iz ove perspektive, gotovo da nisam znao čemu služe noge. I ranije sam provodio vrijeme u prirodi, ali to nije ni približno onome koliko sam danas i kako gledam na prirodu. Potpuno sam drugi čovjek, u svakom smislu, vjerujem pozitivnom. Danas u malim stvarima vidim neprocjenljivu vrijednost. Na trkama sam stekao puno dobrih prijatelja. To je blago – priča Saša.
Teško je pratiti njegov ritam po brdovitim selima i kršovitim planinama u zaleđu Novog, Boke, po surom Lovćenu, Durmitoru.. Na snimcima, koje sam pravi dok trči, vidimo da je jednako u punoj forci po suncu, vjetru, kiši, snijegu… Ponekada je sa njim jedino pas.
Čini se da Saša ne trči samo kad spava, ali nas u to razuvjerava:
– Posljednjih pet-šest godina često sanjam ono što radim, trčim. Obično se ti snovi pretvore u neku moru. Sanjam da sam otišao na trku, pošao na start i zaboravio broj. San se uvijek svodi na to da trčim do sobe, znam da kasnim i strijepim hoću li stići na start i krenuti na vrijeme – priča kroz smijeh Kulinović.
Učiniti da trail trčanje u Crnoj Gori „ne tapka u mjestu“
Kada priprema godišnji kalendar trka, Saša uvijek nastoji da tu bude neka značajnija, tradicionalna i ugledna. Da bi se za nju pripremio obavezno je da učestvuje na regionalnim ultramaratonima koje organizuju njegovi prijatelji u Srbiji, Hrvatskoj i BiH. A prije njih je upravo Novska Sky Mini trail liga, sa pet kola.
– Ideja za Mini ligu se rodila tako što sam primjetio da smo toliko daleko od zemalja, ne samo Evrope, nego i okruženja, gdje je ova sportska disciplina prihvaćena i brzo raste, pa nema čovjeka koji ne zna za trail trčanje. Eto, upravo sam bio na Sajmu turizma u Beogradu i u dijelu gdje je Srbija imala svoj rejon, svaki štand koji je predstavljao neki grad, banju ili regiju, imao je na panou bar jednu, ili više slika trail trkača. Bilo mi je zanimljivo i zato što sve te ljude poznajem. Samo kod nas u Crnoj Gori trail trčanje tapka u mjestu i godinama „potežu“ isti ljudi – primjećuje Saša.
Tako on „poteže“ i sam organizuje pet kola Novske Sky Mini trail lige. Kompleksan i zahtjevan posao. Jedan dan priprema trku, istrči sam stazu i snima GPS – trag i predstavlja ga trkačima. Sljedećeg dana markira stazu. A onda kada se završi trka, ponovo prelazi cijelu trasu da bi skinuo markacije i očistio je od smeća. Brine i o okrepi takmičara… Uglavnom, želi da privuče rekreativce, da istrče bar jedno kolo i dožive ono što doživljavaju profesionalni svjetski trkači.
– Bio sam na Ultra Trail du Mont Blanc – UTMB, koja je definitivno, što bi rekli Francuzi, “creme de la creme”, trka nad trkama. Prolazi kroz tri države, Francusku, Švajcarsku i Italiju. Ali, sve što imate na toj trci od 170 km imate u našoj Mini ligi od 5 km. Sve je prilagođeno i ne treba niko da se muči 170 km. Okrepa, markiranje staze, mjerenja vremena, navijanje i bodrenje trkača, sve su to isti parametri na obje trke – ističe Saša.
Raduje ga što se, ipak, pojavljuju novi učesnici, a pored domaćih tu su i Rusi koji ovdje žive i koji su prepoznali potencijal Orjena i njegovog zaleđa za bavljenje ovim sportom.
Kruna sezone UTMB
Odlazak u avgustu na najveću, najpopularniju trku u svijetu, koju svi žele, na Ultra trail du Mont Blanc, biće kruna sezone. Saša se prisjeća ove prestižne trke na kojoj je učestvovao 2018. godine:
– Tada nam je 20 sati padala kiša. Bilo mi je potpuno svejedno jesam li u Alpima, na Kamenom, ili na Lovćenu. Samo sam imao tri metra ispred sebe koje sam vidio i ništa drugo. Zato želim sad da se vratim na Alpe da ih vidim iz perspektive trkača.
Da bi se pripemio za takav veliki izazov i trčanje kroz tri države, Kulinović će u junu, na poziv prijatelja Ivana Marušića iz Omiša, poći na Ultra trail Dinaride koja startuje sa Kninske tvrđave, a završava u Sinju. Najveća distanca je 170 km, a biće i kraćih varijanti.
– Prošao sam sve stomajlerice, što kažu u Hrvatskoj, ali ću ove godine tu najdužu preskočiti, jer ne smijem dvije stomajlerice da istrčim u tri mjeseca. Opredijeliću se za 100 km. U julu bi trebalo da idem i na Jahorinu Ultra trail, a organizatorka je moja prijateljica Sanja Kavaz u saradnji sa Olimpijskim centrom Jahorina. Nakon avgustovske krune Mont blanc-a u oktobru će nas nekoliko VIP trkača biti na Dalmacji Ultra trail-u, gdje smo prošli sve distance. Tamo idem već pet godina, naviše zato što je to trka sa dušom. Okupe se ljudi koje mnogo volim i poštujem, baš kao i oni mene.
Do kada će Saša da trči?
Odgovor na to pitanje iz podnaslova je kratak – dok je živ! Ali, baviti se ovim sportom i takmičiti se košta i Saša mora da traži sponzore. Podršku ima uvijek u Opštini Herceg Novi, ovoga puta i u EPCG. Očekuje pomoć i drugih kompanija, te da će otići na Ultra trail Mont Blanc prvi put relaksirano.
Trail trčanje je trend u cijelom svijetu. Krenulo je i u Crnoj Gori i to iz Herceg Novoga:
– Prije 20-tak godina to je pokrenuo Željko Starčević, ne znajući šta pokreće. Pošli smo 2011. godine na Orjenski maraton, kojeg je organizovao Željko… Mislili smo tada da smo jedini koji trčimo po planini. Ta grupa ljudi sa nama, Darko, Janko, Maksim, Stevan, Mijo, zapravo smo veterani koji smo pokrenuli kompletno trail trčanje u Crnoj Gori. Poslije se stvorila jedna mala ekipa u Kotoru. Ali se i dalje sve nekako stidljivo sve širi po Crnoj Gori. Doduše, počeli su i triatlonci da se bave trailom. Imaju odličnu trku Boka bay trail – navodi Kulinović.
Tvrdi da je ovo sport za svakoga. Nema starosne granice. Možemo samo da skratimo distancu, a trail running-om se možemo baviti cijeli život, uvjerava Saša. Za kraj nam priča jednu anegdotu:
– Kada smo 2014. godine bili na jednoj trci u Limone, u Italiji, koja je, inače, završnica Svjetskog kupa, bili su svi najbolji ultramaratonci svijeta. Do tada smo mislili da smo neki „strašni“ trkači, a na kraju smo došli potpuno “isprekidani“. Drugar Maksim je imao foto aparat. Slikavao je sve đedove i babe koji su stigli prije nas. Čuvam te slike i otada definitivno sam siguran da ću se ovim sportom baviti još dugo godina. Jednako tako pozivam i predlažem mladima da počnu da ulaze u trail trčanje, takmičarski, a starijima i rekreativno. Jer, planinsko trčanje pomaže fizički i mentalno – poručuje Saša Kulinović.
