Kada pominjemo tvrđave u Herceg Novom, pomislimo prvo na Kanli kulu, Forte mare, Španjolu, Sat kulu… Pored tih poznatih utvrđenja, koja su svakako simbol našeg grada, tu su i ona druga, manje poznata. Dvije takve tvrđave su Kobila gornja i Kobila donja.
Dok je niža tvrđava u nešto lošijem stanju i teže dostupna, gornja Kobila je prilično očuvana. Ovo remek djelo austrougarske vojne arhitekture posjetioce neće ostaviti ravnodušnim, a prvo što ćete pomisliti kada uđete u nju jeste ono izgovoreno sto puta: „Ne znamo šta imamo“.
Radojica Pavićević u svojoj knjizi „Werk“ opisao je ove dvije tvrđave:
For Kobila gornja završen je 1897. godine sa grupom Luštica-Kabala-Kobila. Namijenjen je za zaštitu ulaska prtotivničkih brodova u zaliv Boke u sadejstvu sa ostalim snagama iz ove grupe, kao i za spriječavanje napredovanja desantnih snaga koje bi se eventualno iskrcale u rejonu Prevlake i kopnenim pravcem ugrozile Herceg Novi. For je bio naoružan baterijom od četiri merzera 210 mm M-73. Oko fora urađen je zaštitni rov sa eskarpom i kontraeskarpom i dvojnim kaponirom za odbranu od napada na objekat.
For Kobila donja je završena 1896. godine. Bio je naoružan baterijom od 4 topa 150 mm / D-40 i snabdijevan reflektorom.
Upoređenjem sa ostalim forovima, može se zaključiti da su forovi Kobila gornja i donja najočuvaniji u čitavom sistemu tvrđava i da tako očuvanih forova u sistemu obalske odbrane više nema nigdje u bivšoj Austrougarskoj monarhiji.
Tu je i možda jedan od najljepših pogleda na Boku, koji se prostire od Igala, preko Luštice do Prevlake. U unutrašnjem dijelu je pregršt prostorija, koje kao da čekaju da ih posjetilac otkrije. Ne treba ni napominjati kakav turistički potencijal imamo na dohvat ruke.
Iako je 2015. godine predstavljen projekat rizorta „Punta Mimosa“, vjerovatno da u skorije vrijeme neće doći do realizacije, koja bi transformisala ovaj dio zaliva u urbanu zonu, a tvrđavama udahnula novi život.
