Gdje se krio svih ovih godina svijet umjetnosti Novljanina Gorana Vukćevića, zašto se libio da ga otkrije publici, koja je sinoć u Galeriji Josip Bepo Benković s oduševljenjem posmatrala njegovu postavku?
Goran Vukčević rijetko izlaže, uprkos brojnim ponudama i zahtjevima galerista. Jednostavno, kaže, da kada su ti radovi kod njega kući čini mu se da nema ništa, te da to može bolje, više i ljepšte.
Ipak, postavka “Majolika &”, koju čine sike , mozaici i figure nastale u umjetnikovom ateljeu minulih desetak godina, te unikatne lampe koje je tek počeo raditi, veoma su se dopali Novljanima i turistima.
Izložba predstavlja neobičan susret s izuzetnom umjetnošću keramike koju stvara Goran Vukčević, jedinstvenu priču puta gline koji nam se ukazuje u mnogostrukosti lica i oblika koji ga čine, kazao je otvarajući izložbu mr Janko Ljumović:
– Priču predstavlja uzbudljiv mozaik radova, koji čudesno izranjaju u umjetnikovom radnom i životnom prostoru. Večeras je to atelje u kome žive njegovi junaci u jednoj utopisjkoj stvarnosti izmišljen u prostoru Galerije Josip Bepo Benković. Goranova keramika, njegove skulpture i objekti konačno nijesu samo predmet obožavanja i pogleda samo njegovih prijatelja, već su na velika vrata dio pogleda javnosti koja ovom dugo očekivanom izložbom postaje akter jedne jedinstvene priče o umjentniku i njegovom djelu na samo par koraka od ove Galerije – nagasio je Ljumović.
Radovi Gorana Vukčevića odišu erosom, ali se sudaraju i sa sakralnim realnostima ili temama svetosti, nekada nose i snažna dionizijska iskustva, ili gledamo sasvim mirne slike iz života – sve zajedno radovi su uklopljeni u kompleksni mozaik mediteranstva – ocijenio je Lumović.
Iz bogatpg sadržaja keramike, uz mozaike i slike koje Goran stvara, on ističe i novu preokupaciju umjetnika, lampe kao ukrasne predmete sa vatrometom boja i detalja okupanih suncem u gradu u kome sasvim logično mogu nastati.
Sa Vukčević stvara sa radošću vidi se u njegovim slikama, mozaicima, posebno u keramici. I sam priča:
-Volim i uživam i onda sam najsrećniji, čini mi se. Neobične lampe slučajno sam počeo da pravim. Imao sam već neke lampe koje sam uradio sa abažurima. Rekoh sebi, hajde da probam i vidim, da nešto smislim što nije često, i da će uspjeti. Puno sam eksperimentisao, da vidim te slojeve papira koliko su čvrsti da drže formu. Keramika je baza, a od papira su abažuri. Vrlo je sve pokretljivo, lagano, u bojama, uveče daju dobru atmosferu. Imam ih svada kod kuće, u dnevnom boravku, ateljeu..
Dio izložbe Gorana Vukčevića čini i nekoliko radova njegovog učenika Božidara Radanovića. Svjedoče o stvaralačkom dijalogu i kreativnom transferu u umjetnosti.
Izložba će u Galeriji Josip Bepo Benković biti otvorena so 1. septembra.
